{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Život evangelika u Sarajevu: Nije jednostavno biti manjina, ali mi nismo oni koji kukaju

21.10.2018. u 22:39
26
116
Život evangelika u Sarajevu: Nije jednostavno biti manjina, ali mi nismo oni koji kukaju
26
Protestanti širom svijeta 31. oktobra ove godine obilježavaju 501. godišnjicu reformacije. Ovom prigodom posjetili smo sarajevsku Evanđeosku crkvu i razgovarali s njenim pastorom Sašom Nikolinovićem o životu pripadnika ove manjinske vjerske zajednice u glavnom gradu BiH.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Evanđeoska crkva proizvod je tzv. radikalne reformacije, tj. perioda koji je nastupio nakon prvog talasa reformacije unutar Rimokatoličke crkve. Radikalna reformacija započela je utemeljenjem anabaptističkog pokreta koji je nastojao da prodre dublje u suštinu Svetog pisma i da vjernike vrati na izvore kršćanstva.

Kako nam govori pastor sarajevske Evanđeoske crkve Saša Nikolinović, između svih protestantskih grupa, pa i uopćeno kršćanskih, u temeljnom vjerovanju ne postoje drastične razlike zbog toga što svi kršćani za vrhovni vjerski autoritet uzimaju Bibliju. Za različito imenovanje pojedinih reformatorskih vjerskih grupa navodi da su najviše zaslužne historijske prilike, tj. odakle koja grupa izvorno dolazi i na koji način je širila vjeru.

Evanđeoska crkva kao jedna od denominacija unutar protestantizma u našoj zemlji ima 12 registriranih lokalnih crkava u deset gradova u kojima se obavlja molitva, ali je bitno istaknuti da postoji i značajan broj neovisnih crkava protestantsko-reformacijske baštine koje su lokalnog karaktera i koje same odlučuju o svom programu rada. Ukupan broj crkava reformacijske baštine koje su registrirane u Ministarstvu pravde BiH je oko 25.

Miss Irbi najpoznatija među protestantima ovih prostora



"Godine 1994. naša crkva je obnovljena i 1995. je službeno počela svoj rad. Tačnije, nakon početka rata sve protestantske crkve u Sarajevu su prestale raditi, a i pastori su u tom periodu bili mahom ljudi sa strane. Evanđeoska crkva je bila prva koja je još u ratu počela bogosluženje, nakon toga baptistička, a zatim su se počele organizirati i neke druge kršćanske zajednice. Također smo počeli održavati mjesečne sastanke svih pastora različitih crkava i kršćanskih organizacija iz našega grada tokom 1996. godine, a od 2000. godine sve protestantske vjerske zajednice organiziraju zajedničko bogosluženje svih crkava reformacijske baštine iz Sarajeva, na kojima redovno učestvujemo", govori Saša Nikolinović o novijoj historiji Evanđeoske crkve u Sarajevu.

Kako navodi pastor Nikolinović, jednom godišnje se također organizira i zajednička ekumenska molitva svih kršćana u kojoj učestvuju kako svi protestanti, tako i katolici i pravoslavci iz BiH bez obzira na međusobne razlike.

"Ne bih pretpostavljao koje je tačno protestantske denominacije bila, ali Adeline Pauline Irbi spada u red najpoznatijih protestanata ovih prostora. Ona je bila zapravo protestantska misionarka koja je još za vrijeme osmanske vladavine došla na ove prostore i ubrzo je otvorila prvu školu za djevojčice u blizini današnjeg BBI centra, gdje su ženska djeca čitala Bibliju i stjecala opću naobrazbu. Bitno je istaći da ona nije bila obična dobrotvorka, ona je imala razlog svog dolaska, a to je poziv od Boga", ističe pastor Saša Nikolinović kada je riječ o najpoznatijim protestantima u historiji BiH.

Pastor Saša Nikolinović govori kako ne zna tačan broj vjernika Evanđeoske crkve, ali naglašava kako njihova vjerska zajednica doživljava rast kada je riječ o broju vjernika. Kao što je to slučaj i kod sarajevske Adventističke crkve tako se i rad Evanđeoske protestantske zajednice finansira od novca koji vjernici dobrovoljno daju od svojih prihoda.

Specifični vjerski obredi



"Vjernici Evanđeoske crkve u Sarajevu okupljaju se za potrebe centralne nedjeljne molitve na dvije lokacije – na Dolac Malti i na Ilidži. Osim centralnih molitvi nedjeljom, mi imamo i kućna okupljanja kroz koja se naši vjernici zajednički mole, proučavaju Bibliju, dijele svoj životni put i u konačnici druže. Također, organiziramo i mnoge humanitarne aktivnosti, imamo oformljenu grupu za podršku bivšim ovisnicima, imamo razvijenu izdavačku djelatnost i sl.", govori pastor Nikolinović.

Vjernici Evanđeoske crkve u Sarajevu baštine pentekostnu tradiciju. Ovo je zanimljiv pokret unutar protestantizma s obzirom na to da pentekostalci smatraju kako je moguće osjetiti prisustvo Svetog Duha kroz "duhovne darove". Oni u molitvenom zanosu mogu izgovarati neprepoznatljive fraze koje se definiraju kao lični jezik pojedinca koji mu služi za komunikaciju s Bogom.

"Naša vjerska zajednica baštini pentekostnu protestantsku tradiciju. 'Duhovni darovi', po kojima mnogi i znaju pentekostalce, manifestiraju se na nekim malo zatvorenijim sastancima crkve i na zvaničnim vjerskim službama uglavnom nećete moći doživjeti manifestacije direktnog djelovanja Svetog Duha iz razloga što većim molitvama mogu prisustvovati i ljudi koji to možda neće shvatiti. Sam vjernik ne razumije ono što govori, ali zna duh kojim se to izgovara", govori Nikolinović.

Teško je biti manjina



"Nije jednostavno biti manjina u društvu i to se odnosi na sve vrste manjina, a ne samo vjerske. Veoma često se možete osjećati marginalizirano, zapostavljeno i zaboravljeno. Vaše mišljenje i vaš glas nikog ne zanima. Također, imamo veoma malo medijskog prostora tako da su nam ovakve prilike dragocjene te smo zahvalni vašem mediju na interesu za manjinske crkve i vjerske zajednice. Međutim, mi nismo oni koji kukamo. Mi ćemo nastaviti da budemo konstruktivan dio bh. društva. BiH je naša zemlja, mi nju volimo i ostajemo ovdje", ističe Nikolinović.

Pastor Saša Nikolinović govori kako od dolaska demokratije na naše prostore početkom devedesetih godina prošlog vijeka možemo svjedočiti kako su dominantne crkve i vjerske zajednice u određenoj mjeri umiješane u politiku na kontraproduktivan način.

"Pravo svakog pojedinca jeste da participira u političkom životu svoje države ako to želi. Međutim, smatram da crkva kao crkva treba biti odvojena od države, ali to ne znači da treba biti isključena. Svaka zrela demokratija treba imati jaku vjersku zajednicu koja će joj biti korektiv, a ne sredstvo koje će određene političke partije koristiti u borbi za vlast. Ta uloga korektivnog faktora je maksimum kada govorimo o mogućoj involviranosti crkava i vjerskih zajednica u politička pitanja", govori na kraju pastor Evanđeoske crkve Saša Nikolinović.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: