Intervju za Klix.ba
281

Erol Mujanović o suđenju ocu Huseinu: Svjedocima je prijećeno hapšenjem, iskazi su mijenjani, a dokazi odbačeni

I. P.
Erol Mujanović (Foto: T. S./Klix.ba)
Erol Mujanović (Foto: T. S./Klix.ba)
Viši sud u Beogradu u ponedjeljak je osudio Huseina Mujanovića, bivšeg pripadnika Armije RBiH, na deset godina zatvora zbog ratnog zločina u Hrasnici pored Sarajeva. Dio bh. javnosti i institucija smatra da suđenje nije bilo pravično, a s tim se slaže Mujanovićev sin Erol koji je pratio proces. Za portal Klix.ba on je otkrio pojedinosti sa suđenja koje je uzdrmalo odnose Sarajeva i Beograda.
Erol je secirao problematične dijelove procesa koji, prema njegovim riječima, ilustruju manjak, ako ne i potpuno odsustvo ravnopravnosti odbrane i tužilaštva.

Napomenuo je da za sve što govori postoje zvučni zapisi i transkripti. Sam je, tvrdi, prisustvovao na ročištima, a na kojima nije bio prisustvovali su njegovi mama i brat, a pored toga su ga o činjenicama obavještavali i advokati.

"Moga oca uhaspili su 30. jula 2018. na Graničnom prijelazu Uvac. Bio je s mojom majkom i bratom, a išli su u Crnu Goru kod rodbine. MUP Srbije tada nije imao provedenu istragu, nego samo onaj aktuelni spisak sa 3.500 imena boraca Armije RBiH, na kojem su estradne ličnosti kao što su Hanka Paldum i Davorin Popović. Držali su ga u prostoriji 3 sa 3 metra 48 sati, bez kreveta, svjetla, pokrivača, hrane i vode. Samo beton, doslovno podrum", počinje Erol svoju priču.

Kako kaže, tada su naša javnost i institucije alarmirani zahvaljujući njegovoj majci koja radi u Ministarstvu pravde FBiH.

"Ona je to gurala jer poznaje materiju i ljude. Da se radilo o nekom borcu čija porodica nema obrazovanje i položaj, situacija bi bila 100 puta gora. Ona je alarmirala Ministarstvo pravde BiH i Tužilaštvo BiH da traže izručenje od Srbije, a onda je ta država sve to tri puta odbila. Istraga se počela provoditi tokom pritvora, a on je tamo bio bez optužnice mjesecima. Sud je krajem decembra 2018. prihvatio podignutu optužnicu. Na početku suđenja odbrana je tražila da otac ide u kućni pritvor kod rođaka u Novi Pazar, da nosi nanognicu, pa i da se plati kaucija. Sud je sve to odbio", objašnjava mlađi Mujanović.

S obzirom na to da su hapšenje i prvi dio zadržavanja izvršeni bez optužnice, što se može protumačiti kao otmica, odbrana je uložila žalbu za nezakonito hapšenje, ali Ustavni sud Srbije još uvijek nije odlučio po toj žalbi.

Inače, odbranu Huseina Mujanovića čine advokati Dušan Ignjatović i Dragan Krgović. Kako kaže Erol, radili su dobro i davali su nadljudske napore, ali navodi da se nije moglo protiv sistema.

Odbrana bez svjedoka

"Odbrana je predložila 24 svjedoka, a sud je odbio sve i jedan prijedlog. Svjedoci su bili njegovi saborci i upućeni ljudi koji su bili u Hrasnici u to vrijeme. Sudsko vijeće je odbilo sve, a odbilo je i mnoge pismene iskaze ljudi koji bi trebali biti uvršteni kao dokazi. Sve je odbijeno bez obrazloženja - odbija se i tačka. Za većinu svjedoka odbrane, borce 104. motorizovane brigade prvog korpusa, tužilac je prijetio i naveo da se oni ne mogu pozvati za svjedočenje jer će biti uhapšeni ukoliko dođu u Srbiju, što je onemogućavanje odbrane da brani mog oca. Predsjednik sudskog vijeća je čak upozorio tužioca da se ne može tako izražavati", prisjeća se Mujanović.

Sud je ipak prihvatio dokumente kao što je rješenje o pritvaranju jedne osobe, kaže Erol, a postoje i druga rješenja o pritvaranju, ali je blokada nastala ne u Beogradu, nego u Sarajevu.

"Imali smo problem s pribavljanjem dokumentacije, jer se ona nalazi u Sarajevu i ona se vodi kao povjerljivi dokumenti i niko nije htio skinuti te oznake. Nadamo se da će nam bh. institucije tokom žalbenog procesa izaći ususret i da ćemo dobiti te papire", objasnio je naš sagovornik.

Što se tiče svjedoka tužilaštva, kaže Mujanović, svi su izjave dali ranije, što u MUP-u RS-a, što u sudovima u Trebinju, Bijeljini, pa i pred Tužilaštvom BiH.

"Jedan od svjedoka koji je bio na suđenju dao je iskaz u kojem ni u kakvom kontekstu ne spominje mog oca, a iskaz je dat dvije godine nakon navodnih događaja. Svjedoci na suđenju ne spominju mog oca kao učesnika ili naredbodavca zlostavljanja ili hapšenja pritvorenika. Jedan svjedok je dva puta dao iskaz pred Tužilaštvom BiH, 2016. i 2017. godine, gdje navodi da ga je tukla osoba, imenom i prezimenom. Koristila je šipku od armature i tukla ga je pred sekretaricom. Na suđenju mom ocu zadržao je izjavu, ali je zamijenio ime i prezime osobe imenom i prezimenom moga oca. Na pitanje odbrane da li poznanje osobu koju je dva puta spomenuo, on je rekao da ne poznaje", kazao je Mujanović.

Dalje navodi kako je Tužilaštvo u jednoj tački optužnice reklo da je pet osoba preminulo od posljedica premlaćivanja u hrasničkom pritvoru. Također, navodi se tačan datum kada se to desilo, a Tužilaštvo je pribavilo i izvode iz matične knjige umrlih s Ilidže. Ipak, postoji nedosljednost.

"Nijedna od tih osoba se ne vodi da je preminula na datum kada to tvrde svjedoci. Neki su preminuli 1994., neki 1996., 1998. i 2000. godine. Tužilaštvo ipak tvrdi da su preminuli 1992. kada je moj otac bio upravnik zatvora. Sud prihvata izjave svjedoka koji danas imaju više od 75 godina, koji navodno znaju tačan datum i uzrok smrti osoba zbog navodnih događaja prije 28 godina, a odbacuje materijalne dokaze iz izvoda iz Matične knjige umrlih. Tužilaštvo kaže da se manipuliralo podacima da bi se oni zataškali. Proizvoljna tvrdnja koja nije potkrijepljena dokazima", tvrdi mlađi Mujanović.

Jedan svjedok koji je živio u Hrasnici, kaže Huseinov sin, navodi da je prepoznao upravnika u mraku, po glasu, govoreći da se zatvorenici tuku. Tvrdio je da on iz viđenja poznaje Mujanovića kojeg je navodno sreo 1989. godine u Hrasnici.

"Ipak, odbrana je priložila dokaz da se moj otac doselio u Hrasnicu iz Prištine u novembru 1991. godine. To je uvjerenje o kretanju. Postoji i rješenje o prestanku radnog odnosa iz Prištine u oktobru 1991. gdje je moj otac radio kao blagajnik zatvora. Dakle, nemoguće je da je moj otac živio 1989. godine u Hrasnici, kada ovaj tvrdi da ga je upoznao. Moj otac je tada navodno kupovao kuću, ali je moj dedo zapravo kupio kuću i to 1991. godine, o čemu postoji dokaz u vidu kupoprodajnog ugovora. Svjedok je kazao kako nikad prije nije komunicirao s mojim ocem, a navodi kako ga je preopoznao po glasu - kako ako nikada s njim nije komunicirao?", pita se sin komandanta Armije RBiH.

Mujanoviću se stavlja na teret i da je pritvorenike držao u nehumanim uslovima - da nisu imali hrane, vode, medicinske pomoći, da su spavali na betonu...

"Što se tiče uslova, svi znamo da tada nije bilo vode, a hrane je bilo malo. Čuvari pritvora su imali istu hranu kao pritvorenici, malu količinu i lošu hranu, kao i svi stanovnici Sarajeva i Hrasnice. Postoji dokaz da je medicinar iz Hrasnice napravio zabilješku da je posjetio pritvorenike i davao im lijekove, ali je ta zabilješka odbijena kao dokazni materijal. Prilikom predaje dužnosti upravnika pritvora moj otac je naveo da se u inventaru nalazi 80 deka za pritvorenike, što opovrgava tvrdnju tužilaštva da pritvorenici nisu imali čime da se pokriju. I taj dokument je odbijen kao dokaz", napominje Erol.

Drugi problemi

Pored onemogućavanja odbrani da ravnopravno zastupa Huseina Mujanovića, postoje i drugi pokazatelji da je sistem u beogradskom sudu nepravičan, ako je suditi prema tvrdnjama njegovog sina.

"Svjedok iz jednog drugog sudskog procesa rekao je za tužitelja za ratne zločine Mioljuba Vitorovića da mu je nudio novčanu naknadu ako svjedoči po njegovim instrukcijama. To je tužilac u procesu koji se vodi protiv moga oca. Također, predsjednik sudskog vijeća je došao s pogrešnim predmetom na izricanje presude. Počeo ga je čitati i nakon nekoliko minuta shvatio da čita pogrešan i onda je morao otići i naći predmet moga oca i pročitati presudu. Dakle, došao je bez presude na suđenje, što dovoljno govori o ozbiljosti i pravičnosti tog suda", rekao je Erol.

Iz svega ovoga se vidi, kaže Mujanović, da sud nije nezavisan i da se onemogućava pravično suđenje koje je garantovano Ustavom Srbije.

"Srbija je sebi dala za pravo da svima sudi za zločine, bez obzira na to gdje su navodno počinjeni i ko ih je navodno počinio. Ima vremena da se zvanične institucije države BiH zauzmu za njega, da mu pomognu. Majka je morala dići kredit kako bismo platili advokate, sudske troškove i putovanja u Beograd radi posjeta. Mi smo dobijali određenu finansijsku pomoć i od kantonalnog ministarstva za boračka pitanja, od boračkih udruženja, a Tužilaštvo BiH nam je pomoglo u određenoj mjeri. Ali sve je to malo jer se on još nalazi tamo i dok god je on tamo sve što se poduzima je nedovoljno. Javnost mora da zna kako se tamo ljudima sudi. Voljeli bismo da se proces ponovi u BiH, ako je taj proces pravičan i koji dozvoljava odbranu koju pravosuđe Srbije sada ne dozvoljava", kaže naš sagovornik.

Advokati sada imaju rok od 30 dana da upute zahtjev za žalbu. Ako bude potrebno, predmet će ići i do Strazbura.

"Iz svega navedenog može se zaključiti da je u procesu pred sudom u Srbiji došlo do kršenja prava na pravično suđenje mom ocu utvrđenih svim međunarodnim konvencijama čiji potpisnik je i Srbija", zaključuje Erol Mujanović.