Specijal / Sudijske svirke, Baka Slišković, Orašje i BiH

Nakon odlaska iz Širokog Brijega 2015. godine pisalo se da bi mogao završiti u Hajduku ili Dinamu, a ustvari završio je samo u špekulacijama.

Ove godine u martu, vratio se u bh. fudbal i zauzeo mjesto na klupi, tada ali i sada prvoplasiranog tima na tabeli Zrinjskog.

"Ovo mi je velika prilika da dođem do titule. To bi za mene bila velika satisfakcija. Tako bih na neki način sve one trenutke u kojima sam posrnuo i sa reprezentacijom BiH, i sa Hajdukom, Širokim, Tiranom, sve bih to u neku ruku nadoknadio i zaboravio ukoliko bih ove godine osvojio titulu sa Zrinjskim", rekao nam je u intervjuu prije poraza na Grbavici od Željezničara počekom maja. Na Grbavici je izgubio prvo mjesto na tabeli.

Tada se u intervjuu, očekivali smo, dotakao suđenja. Više se doimalo da to govori iz straha od novih sudijskih grešaka koje bi se prelomile na njegovim leđima. A imao je razloga da se plaši...

Prije 10 godina, u aprilu 2007. godine Baka je vodio Zrinjski i borio se za titulu sa Sarajevom. U 23. kolu gostovao je Orašju. U sudaru Orašja i Zrinjskog sudija Almir Alijagić odsvirao je vjerovatnu najsramniju utakmicu u historiji ovog sporta u ovoj državi. Nije preuveličavanje ako kažemo u Evropi ili u svijetu.

Krvnički startovi bez kartona, krvnički startovi sa žutim kartonom, kontraprekršaji, nepostojeći ofsajdi, neodsvirani prekršaji, sve što možete zamisliti da sudija promaši, igrači Zrinjskog su osjetili na svom tijelu.

Baka je nakon gola Orašja za 3:2 pred kraj meča povukao ekipu sa terena, tadašnja garnitura N/FS BiH suđenje okarakterisala pozitivnim, a utakmica je upisana rezultatom 3:0 za domaćina pri čemu je Zrinjskom još oduzet i jedan bod.

Na BHRT-u tokom pregleda tog kola tadašnji konsultant za suđenje Enver Šarić duže od 15 minuta analizirao je suđenje i govorio o neprebrojnim greškama Alijagića, a u pozadini, na televizoru u studiju, emitovana je slika iz mostarskog studija gdje je sjedio nervozni Baka. Vapio je, žalio se, kukao, a sve opravdano, Šarić se čudom čudio, ali ništa. Zrinjski je na kraju bio drugi iza Sarajeva sa tri boda manje.

Rana iz te sezone zaboljela je Baku i skoro sigurno utjecala na nove kritike na suđenje dok je vodio Široki Brijeg u drugom dijelu sezone 2014/15. Po dolasku u klub borio se za duplu krunu, a na kraju ostao bez ijedne, kao i bez plasmana u Evropu.

Na konferenciji za medije nakon remija sa Zrinjskim na Pecari u posljednjem kolu te sezone, u utakmici u kojoj je njegov Široki trebao pobjedu, a Zrinjski samo bod za izlazak u Evropu, Baka je održao monolog. Bilo je 1:1. Zrinjski je za izjednačenje pogodio iz penala koji je dosuđen nedugo nakon sporne situacije u šesnaestercu Zrinjskog. Baka je na pressici napomenuo "da su protiv Širokog u posljednjim mečevima prvenstva dosuđena četiri penala, a za Široki nijedan".

U svom stilu, brojnim metaforama, poručio je koliko se razočarao u bh. fudbal. Ponovo.

Sve te rane, zajedno sa ranama koje nosi iz reprezentacije Bosne i Hercegovine koju je doveo na prag plasmana na Euro 2004. i Mundijal 2006. godine, iz Hajduka kojeg je doveo na prag osvajanja titule prvaka Hrvatske 2005. godine, što je posljednja Hajdukova titula prvaka, kada je otpušten nedugo prije kraja prvenstva te ranama iz Širokog Brijega sigurno su mu se pojavile pred očima nakon što je Bandić u Bijeljini svirao penal.

Neće Baka priznati da je penal neopravdano dosuđen, kao što mnogi tvrde, ali na videu koji je obišao regiju, nije kazao ni da je bio penal, nego je upitao zašto niko ne spominje crveni karton njegovom kapitenu Peri Stojkiću. Karton nakon kojeg je Radnik postigao gol i imao četiri stopostotne šanse za 2:0. Time je Baka aludirao na to kako Bandić nije tendenciozno sudio, nego jednostavno pogriješio, jer Zrinjski je u tom meču bio blizu blamaže.

Naravno da greške ne treba ispravljati greškama, odnosno da nepravda ne treba biti uzvraćena nepravdom, ali ako je iko zaslužio da mu se progleda kroz prste, pa makar to bilo i neopravdanim penalom i fer i korektnom pobjedom, gle čuda, upravo Sarajeva nad Željezničarom, onda je to Baka, čovjek koji je na svojoj koži osjetio tragikomičnu nepravdu u Orašju, čovjek koji je u prvoj utakmici u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine 9. marta 1993. godine nosio kapitensku traku i koji je kao selektor vodio reprezentaciju ove zemlje kada je igranje za ovu zemlju bila hrabrost, a ne privilegija. Takvu je dva puta doveo na prag plasmana na veliko takmičenje.

"Neki dan sam za jedan portal rekao da je Hrvatska druga reprezentacija za koju navijaju Hrvati iz BiH, a tu sam prvenstveno mislio na sebe. Smatram se građaninom BiH, Hrvatom iz BiH i nekako mi je logično i normalno da navijam za reprezentaciju svoje zemlje. A naravno da osjećam veliku sreću i zadovoljstvo kada Hrvatska ima uspjeha, kada pobjeđuje i plasira se na veliko natjecanje. Naravno da će se uvijek naći neko ko će reći: nije istina, mi ne navijamo za BiH, nama je Hrvatska prva. Ali dobro, svako ima svoje razmišljanje. No s vremenom, htjeli mi to priznati ili ne, veliki broj Hrvata, evo i u samome Mostaru, sve više pažnje posvećuje reprezentaciji BiH. Čak se zna dogoditi da više ljudi prati utakmice reprezentacije BiH nego Hrvatske ako, recimo, igraju u isto vrijeme", kazao je jedne prilike na pitanje o tome kako Hrvati u BiH doživljavaju reprezentaciju BiH.

Na klupi Zrinjskog možda ne sjedi osoba bez mrlje, možda ne sjedi ni najbolji, a možda ni najpošteniji trener ove zemlje, ali sigurno sjedi čovjek koji ovu zemlju smatra potpuno svojom što je dokazao i onda kada je mogao imati ozbiljne probleme u svom gradu.

Na klupi Zrinjskog sjedi čovjek koji je ličnim primjerom svima – i onima koji dolaze podržati Zrinjski i onima koji navijaju protiv Zrinjskog – pokazao svu besmisao svega onoga što prelazi granice sporta i ljudstva, a što, nažalost, zna preći u prvi plan.