Tadašnji francuski predsjednik Georges Popidou je rekao da se radi o "prelijepom avionu", a i proizvođači Concordea su priznali da je "tiši i čišći".
Tupolev Tu-144 je bio veoma sličan anglo-francuskom Concordeu te je zbog toga dobio nadimak "Concordski". Ipak, mnogi tvrde da je bio egzotičniji i misteriozniji od svog rivala. Sovjetska avijacija je bila respektabilna te imala potencijal da pobijedi Zapad kada je riječ o supersoničnim putovanjima. Umjesto toga, zbog kombinacije nedostataka i loše sreće, Concordski se pretvorio u jedan od najvećih neuspjeha civilne avijacije.
Concorde je zaslužio svoje mjesto u historiji, no, manje poznati Tupolev Tu-144 ga je dvaput pobijedip. Prvi let je obavio 31. decembra 1968. godine, dva mjeseca prije Concordea, a potom je imao prvi supersonični let u junu 1969. godine, čime je preduhitrio rivala za četiri mjeseca. Rusi su se trudili da zasjene Concorde.
"Razvoj je počeo u jeku rivalstva između dva politička sistema, očekivanja su bila velika. Cijeli SSSR je bio izuzetnoo ponosan na Tu-144, a sovjetsski narod nije sumnjao da je bolji od Concordea. I naravno, bio je jako lijep", izjavio je inžinjer i profesor s Univerziteta Buffalo Ilya Grinberg.
Oba aviona su bila ispred svog vremena, a njihove sličnosti su bile uzrok spekulacija o špijunaži.
"Dizajn Tupoleva nije rezultat špijunaže. Iako avioni izgledaju slično, oni su različiti s brojnih aspekata. Vanjska sličnost je bazirana na funkcionalnim kriterijima i potrebnim parametrima, ali je moguće da su neke informacije o Concordeu utjecale na konceptualne odluke", dodao je Grinberg.
Tupolev je bio nešto veći i brži od Concordea, ali je bio prepoznatljiv po krilcima odmah iza kokpita, koja su omogućavala dodatni uzgon i poboljšavala upravljanje pri malim brtinama.
Nakon što je bio zvijezda u Parizu, Tu-144 se našao u centru pažnje i 1973. godine, no, ovog puta se radilo o tragediji, a ne o trijumfu.
Concorde je demonstraciju obavio bez ikakvih problema, no, Tupolev je izvodio mnogo atraktivniji show, koji je fatalno završio. Avion se raspao u zraku te pao u selo Goussainville. Poginulo je šest članova posade, kao i osam osoba na tlu.
Jedna teorija govori da je Tupolev pao kako bi izbjegao sudar s francuskim borbenim avionom Mirage koji ga je pokušavao fotografisati, no, Grinberg je to demantovao.
"Mirage nije imao ništa s nesrećom, to su samo spekulacije kojim se pokušala skrenuti pažnja sa stvarnog uzroka, a to je bilo drastično manevrisanje aviona preko njegovih granica", dodao je Grinberg.
Snimak pokazuje da je avion krenuo nosem prema tlu, vjerovatno kako bi ponovo upalio motore. Međutim, zbog prevelikog pritiska, krila su otpala.
"Piloti su pokušali impresionirati javnost i medije te pokazati da sovjetski avion može biti više 'seksi' od Concordea. To je jasno", istakao je profesor.
Taj događaj je bio početak puta ka propasti sovjetskog aviona. Pariska nesreća je odložila sovjetski program za četiri godine, tako da se Concorde prvi počeo koristiti.
Tupolev je počeo prevoziti putnike 1977. godine, ali se često kvario, a problem je bila i buka. Kompanija Aeroflot je avion koristila za dvosatni let između Moskve i Almatyja, ali su sedmini letovi bili poluprazni, pa je avion potom korišten više za transport tereta i pošte. Nakon šest mjeseci je završio tu svoju službu.
Sovjetski avion je prevozio putnike na samo 55 povratnih letova, a imao je stotine kvarova, od čega su se mnogi od njih dogodili tokom leta. Dolazilo je do gubitka pritiska u kabini, kvara motora, kao i aktiviranja alarma koji se nisu mogli ugasiti. Kružile su priče i da su putnici komunicirali pisanjem poruka jer je buka bila prevelika. Avion je moskovski aerodrom napuštao tek nakon što je inspekciju izvršio dizajner Alexei Tupolev.
Tu-144 je bio na kraju službe kada se dogodila druga fatalna nesreća 23. maja 1978. godine. Avion se zapalio u blizini Moskve te je prinudno sletio, a poginula su dva inžinjera. Iako su letovi zabranjeni nakon nesreće, pravi uzrok je nešto drugo.
"Sovjetsko vodstvo je izgubilo interes za ovaj program, nije bilo ekonomskih inicijativa za korištenje na sovjetskim tržištima", rekao je Grinberg.
U narednim godinama je avion polako povučen te je proizvodnja obustavljena 1984. godine. Proizvedeno je svega 17 aviona uključujući prototipe. Mnogi od njih su rastavljeni, ali nekoliko njih je sačuvano u muzejima avijacije u Rusiji i Njemačkoj.
Tupolev je posljednji let obavio 1999. godine zahvaljujući NASA-i, koja je sponzorirala trogodišnji zajednički istraživački program SAD-a i Rusije na polju supersoničnih letova. Korišten je posljednji proizvedeni Tu-144, koji je zabilježio samo 82 sata leta. Letio je 27 puta iznad Moskve, prije nego je program ugašen zbog nedostatka sredstava.
Razmišljalo se o nasljedniku Tupoleva nazvanom Tu-244, no, ovaj avion nikad nije napravljen.
Concorde je posljednji let obavio 2003. godine, ali je bio osuđen na propast nakon nesreće 2000. godine, kada je u blizini Pariza poginulo 113 osoba. Mjesto nesreće je bilo blizu mjesta na kojem je pao prvi Tu-144 1973. godine.
Od tada je bilo mnogo prijedloga za supersonične avione, no, nijedan nije proizveden.
"Ne smatram da će doći do toga uskoro. U doba interneta i videokonferencija nema potrebe za tako brzim transportom. Šteta je što su Tu-144 i Concorde napustili nebo. Uprkos ekonomskim ograničenjima, ljudima treba san, kao što je udobno putovanje supersoničnom brzinom", završio je Grinberg.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
