Naučnici žele ova saznanja da povežu sa ljudima, kako bi i čovjek jednog dana mogao da "isključi" i "uključi" otpornost na inzulin. Za istraživanje su uzeli uzorke krvi treniranih delfina, koji su poznati po tome da preko dana uvijek nešto grickaju, dok tokom noći ništa ne jedu.
"Promjene koje se preko noći dešavaju u krvi delfina, odgovaraju promjenama kod dijabetičara. To znači da hormon inzulin koji reducira nivo glukoze u krvi nema nikakav utjecaj na delfine dok ne jedu", rekla je dr. Stephanie Venn-Watson.
Tokom jutra dok delfini doručkuju, prebacuju se u drugo stanje. Kod dijabetičara hronična otpornost na inzulin znači da treba pažljivo kontrolisati glukozu u krvi, obično sa prehranom u kojoj gotovo da i nema šećera.
"Delfini imaju veliki mozak i zato im treba šećer. S obzirom da im je u prehranu uključeno jako malo šećera, ovo ide u njihovu korist, da budu u stanju koje održava nivo glukoze krvi i hrani mozak", kaže doktorica Venn-Watson za BBC.
Kod drugih sisavaca, kao što su foke, nije pronađen taj okidač.
Dr. Venn-Watson smatra da faktor velikog mozga povezuje krvnu hemiju kod delfina i čovjeka. Niti ona, niti njen tim ne žele da pretvore delfine u laboratorijske životinje, ali planiraju da istraže šta kod delfina pokreće gen za "uključivanje" i "isključivanje" otpornosti na inzulin.