Srušene naučne teorije
18

Kako je hibridno dijete čovjeka i neandertalca izmijenilo ljudsku historiju

F. H.
Ilustracija (Foto: Shutterstock)
Ilustracija (Foto: Shutterstock)
Prije 24.500 godina, tijelo četverogodišnjeg djeteta bilo je umotano u oker obojeni pokrov i spušteno u grobnu jamu u dolini Lapedo u centralnom Portugalu. Ovo izvanredno dijete pokazalo je jedinstvenu mješavinu osobina modernog čovjeka i neandertalca

Poznato kao Lapedo Child, djetetov potpuni kostur otkriven je 1998. Do tada su antropolozi pretpostavljali da su moderni ljudi evoluirali u istočnoj Africi prije nego što su se proširili Euroazijom i zamijenili arhaičnije hominide koji su ondje živjeli, uključujući neandertalce.

Ova priča pretpostavlja da smo mi i naši drevni rođaci potpuno odvojene vrste koje se ne mogu križati i da je naše širenje rezultiralo izumiranjem naših primitivnijih rođaka. Dijete Lapedo srušilo je ove teorije, što je potaknulo pronalazače da pretpostave da su se moderni ljudi doista parili s neandertalcima i da se genetski kod ove izumrle vrste zadržao unutar hibridne loze koja je proizašla iz bokova naših predaka koji su se međusobno parili, piše IFLScience.

Pronađeno dijete je imalo bradu i unutarnje uho anatomski modernog čovjeka, uz zdepasto tijelo i udove neandertalca. Takvo otkriće isprva je uzburkalo antropološki svijet, potaknuvši žestoku raspravu o tome što je sve to značilo za ljudsku historiju.

U svojoj izvornoj studiji o kosturu, autori primjećuju da je dijete živjelo nekoliko hiljada godina nakon što su neandertalci navodno nestali, što sugeriše da su te osobine predaka morale biti duboko ukorijenjene u ljudskom genomu i da je dječak stoga bio "potomak u velikoj mjeri mješovitog stanovništva." Drugim riječima, križanje između ljudi i neandertalaca nije se dogodilo samo jednom ili dvaput, već se dogodilo na razini populacije, što je rezultiralo značajnom hibridizacijom.

To pak implicira da neandertalci nisu jednostavno izumrli kada su se pojavili moderni ljudi, već su se opetovano povezivali sa svojim novim susjedima do te mjere da su se djelomično stopili s njima.

U vrijeme otkrića, ova se ideja smatrala prilično radikalnom i donekle šokantnom, što je nagnalo neke nauke da opovrgnu izvorna otkrića. Jedna je analiza, na primjer, zaključila da Lapedo Child ipak nije hibrid, već samo moderna ljudska izdanak čudnog oblika.

Međutim, teorija o primjesama konačno je dokazana 2010. godine kada su istraživači sekvencionirali genom neandertalca. Pritom su otkrili da sve moderne neafričke populacije sadrže između 1 i 4 posto neandertalske DNK, potvrđujući tako da su se naši davni preci križali s ovim izumrlim hominidima.

Srećom, naši fenotipovi su se donekle ispravili tijekom tisućljeća i više nemamo neandertalsku tjelesnu građu. Međutim, poput djeteta Lapedo, svi mi koji potječemo izvan Afrike su moderni hibridi čovjeka i neandertalca.