Serija Squid Game pokazuje na šta sve očaj može natjerati čovjeka
Oni koji izgube odmah se ubijaju u postupnom procesu eliminacije. Učesnici mogu napustiti igru u bilo koje vrijeme, ali samo ako većina za to glasa.
Ipak, jedini pobjednik ne samo da može živjeti, nego mu se također dodjeljuje novčana nagrada od 45,6 milijardi vona (oko 29 miliona funti), bez ikakvih veza. Morate pronaći način da zaradite život i sačuvate ga. Ono što vam se dogodi dok pokušavate postići cilj otkriće vašu laž ili integritet.
U danima anksioznosti nakon lockdowna, Squid Game je dostigao broj jedan na Netflixu u 90 zemalja, od Bangladeša do Brazila, kao i u SAD-u i Velikoj Britaniji, i na putu je da postane najveća emisija platforme ikada. Zašto je ovaj veoma nasilni južnokorejski triler doživio takav odjek u cijelom svijetu, u zemljama u razvoju, tržištima u razvoju i naprednim ekonomijama? Iza horor showa pronaći ćete igru povjerenja. Ne vjerujte sistemu ili drugima, već je pitanje koliko vjerujete sebi.
U ovom paralelnom svijetu stalnog nadzora, maskirani čuvari u uniformama nose mitraljeze, čizme im škripe pod hodnicima poput labirinta i pucaju u one koji ne poštuju pravila. Sličnost s kojom se kreću poput ubica u video igrama je nevjerojatna (tehnologija nastavlja otimati jedan medij za drugim). Što se tiče učesnika, oni se plaše okrutnog miljea igara, ali podjednako i oštrog vanjskog svijeta, s nedostatkom prilika za one kojima je najpotrebnija druga šansa.
I tako nevine igre poput klikera i bakinih koraka na kraju nalikuju na Call of Duty i Rainbow Six Siege. Dolazi do potezanja konopa s provalijom smještenom u sredini, u koju će pasti gubitnički tim. Zatim, verzija hmelja na staklenom mostu gdje su određene ploče dizajnirane da se razbiju pod nogama. Bez obzira na stalni zvuk pucnjeva i masakra, postoje trenuci solidarnosti, ljudske povezanosti i malih djela ljubaznosti. Kao i u svakom školskom dvorištu ili koncentracionom logoru, vođe i sljedbenici pojavljuju se pri stvaranju saveza.
Pa zašto ljudi kockaju svoje živote? Iz istog razloga kockaju se u bilo što. Za novac, ali i za osjećaj da je nešto na kocki. Biti relevantan znači biti dio igre, a ne samo gledati, a to su ljudi koji su već izgubili gotovo sve.
U njihovoj interakciji postoje tragovi Milgramovog eksperimenta, koji je mjerio spremnost učesnika da se povinuju autoritetima da izvode djela koja su u suprotnosti sa njihovom ličnom savješću. U alegorijskom svijetu igre lignji na kraju radite ono što ste mislili da nikada nećete učiniti drugoj osobi, posebno kada element prisile ne postoji. Ono na šta će očaj natjerati bilo koga od nas skriveno je ispod tamnog kamena.
Je li složenost ljudske prirode najbolje izložena kada se stvari polako raspadaju? U "Gospodaru muha" Williama Goldinga (1954.), grupa mladih školaraca preživjela je avionsku nesreću i našla se u izolaciji na nenaseljenom tropskom ostrvu u Pacifiku. Usred ružičastih litica i bijelog pijeska, hladni i divljački uzorci pojavljuju se kad dječaci pokušaju vladati sobom. U središtu crne rupe, prirodna pravila se ne primjenjuju, rekao je Golding u svom govoru o prihvatanju Nobelove nagrade za književnost 1983. Squid Game utjelovljuje ovaj pojam i udara poentu: naša urođena sklonost nasilju je ogromna.
I tako su tokom posljednjih faza igara VIP gosti, dosadni s novcem i koji više ne nalaze zadovoljstvo u prihvaćenim načinima trošenja, pozvani da gledaju spektakl uživo i uveliko se klade na preostale sudionike u uvrnutoj verziji jahanja. Za svaku osobu koja umre, nagradi se dodaje još novca, a pri pomicanju granica slabi odjeci Igara gladi, Battle Royale, The Handmaid's Tale i Agatha Christie And Then There Were None, kao i Parazit, dobitnik Oscara Film iz 2019., koji se također osvrnuo na razlike u bogatstvu u korejskom društvu.
Pa je li uopće važno tko će na kraju pobijediti u brutalnoj utrci? U svojoj teoriji oscilacija, britanski ekonomista John Kay postavio je da su, koliko god to čudno izgledalo, prevladavanje prepreka i pobjeda u odlučujućim bitkama ciljevi koji se najbolje postižu ako se posredno slijede. Ako želite ići u jednom smjeru, najbolja ruta može uključivati kretanje u drugom smjeru. Kosi pristupi učinkovitiji su na teškim terenima ili gdje ishodi ovise o interakciji s drugim ljudima, a emisija odražava ovo uvjerenje kroz putanje likova.
Ali nemojte pogriješiti. Lignja igra ima lucidnost parabole i snagu srednjovjekovne bajke. Gurne omotnicu do kraja i cilja ravno u vaše srce. Prerušavajući se u puki test preživljavanja najsposobnijih, nadilazi žanrove i, kao i sa svakom originalnom kreacijom vrijednom soli, gubite svijet dok traje. To može biti ili prazno projektovanje ili pomoćni memoar o agenciji i o tome šta gubitak dostojanstva znači za bilo koji ljudski život. Na vama je da odlučite koja je.
Talentovana Sara Vojičić zapjevala u sarajevskom tržnom centru i privukla pažnju prolaznika
