Došao je jednom, jedan mladić, svome učitelju i požalio mu se na svoje stanje. Rekao mu je: "Nevolje su me pritisnule se sa svih strana. Sve mi u životu ide naopako. Mnogo sam tužan zbog svega toga što me zadesilo. Osjećam veliku tjeskobu u grudima zbog svih problema...." Učitelj ga je pažljivo slušao, a kada je mladić završio sa svojim jadanjem, htio je učitelj, praktičnim primjerom, da ga utješi i nasavjetuje. Uzeo je jednu času i nasuo u nju vode.Zatim je prosuo pepela u tu času. Voda se odmah zaprljala pepelom i zamutila se. Tada mu je učitelj rekao: "Ova časa s vodom, koja se zamutila pepelom, si ti i tvoja iskušenja." Zatim ga je odveo do mora, i postupio na isti način. Prosuo je pepeo u more. Međutim, pepeo se ubrzo utopio u vodu i potpuno nestao, a more je, naravno, ostalo potpuno isto. I onda ga je učitelj nasavjetovao: "Zato ne budi poput one čase s vodom - nego budi poput mora, Allah ti se smilovao." Dakle, nemoj biti primjer vode u časi, pa da te svaka sitnica nasikira i rastuži, nego budi poput mora, pa budi i ti jak i nepokolebljiv; gledaj svako iskušenje malim, jer je ono, zaista, malo u odnosu na nekog drugog kome je još gore. Allah, dž.š., kaže: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine, a ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!' '' (El - Bekara, 155, 156)