zanimljivo je da se niko od srpskih stanovnika grada prijedora ne sjeca bjelih traka a i bosnjaci ih se nisu sjecali do prije par godina,zanimljiva cinjenica....onda se cudite zasto srbi odbojno gledaju na vase mitomanske performanse..
imam i ja za tebe istinu koju bosnjaci nikada ne spominju jer za pozar nije kriv vjetar koji ga nosi vec piroman a ko je piroma u prijedoru zakljucite sami; Dana 22.maja 1992 u 19 časova muslimanske paravojne formacije sa područja Hambarina izvršile su oružani napad na pripadnike Vojske Republike Srpske.Napad na čelu sa Azizom Aliskovićem je izveden tako što su automobil u kojem su se vozili pripadnici VRS zaustavljen na kontrolnom punktu nelegalnih snaga na izlazu iz prijedorskog polja na kojem je otvorena vatra i pri tom su smrtno stradala dva pripadnika VRS a četvorica su ranjena. U tom napadu poginuli su Radovan Milojica i Rade Lukić dok su Rade Milojica, Siniša Mijatović teže a Nedeljko Antunović i Milenko Lulić lakše ranjeni. Sledećeg dana 24.maja.1992 u 14 časova su muslimanski ekstremisti i zelene beretke su iz pravca Kozarac i Kamičana napale vojnu kolonu na magistralnom putu Prijedor – Banja Luka a vojska je napadnuta u mjestu Kamičani
U noći između nedelje i ponedeljka oko 2 sata izvršen je napad na kasarnu Žarko Zgonjanin i na pripadnike VRS. U isto vrijeme kad je iz naselja Gornja Puharska napadnuta kasarna trajao je i napad muslimanskih formacija u Kozarcu i Kevljanima što govori o organizovanom napadu i sinhronizovanom djelovanju zelenih beretki.Svi napadi su uspješno odbijeni. Počinioci napada na kasarnu su pohapšeni a to su Senad Grozdanić, Dževad Grozdanić,Said Grozdanić i Hamdija Balić sa svojom grupom. Poslje uspješne akcije odbijanja napada muslimanskih formacija sledeće jutro je veliki broj muslimanskih sela počeo da prikuplja oružje i da vraća u kasarnu Žarko Zgonjanin a u utorak je prilikom čišćenja oružja iz Kozarca uhvaćeno preko 100 pripadnika Zelenih beretki koji su potom razoružani. Dan je započeo napadom na sanitetska kola kod podvožnjaka gdje je vozač saniteta izranjavan iz raznog pješadiskog oružja,poslje uzvraćenog udarca muslimanski ekstremisti su se razbježali i dan je protekao mirno, do u zoru 30.maja.1992, kada odpočinje plan zauzimanja grada. Velika grupa Zelenih beretki prebacuje se preko rijeke Sane u grad i dijeli se na dva dijela.Prvi dio je ostao da kontroliše komunikaciju a druga grupa je krenula u zauzimanje radio stanice Kozarski vijesnik kako bi dezinformacijama doveli narod i vojsku u paniku, padom radio stanice bi pale i dvije najveće zgrade u Prijedoru koje bi poslužile kao odličan snajperski položaj.Napad je zaustavljen u Partizanskoj ulici gdje je 43. prijedorska motorizovana brigada VRS iz Prijedora potpuno uništila muslimanske ekstremiste i sprečila pokušaj osvajanja radio stanice. U borbi je smrtno ranjen legendarni major Zoran Karlica. Treća grupa ekstemista krenula je u osvajanje zgrade opštine i stanice javnih bezbjednosti, padom ovih zgrada praktično bi pao grad Prijedor.Muslimanski ekstremisti su iskopali rov na svega 50 metara od opštine i glavne policiske stanice odakle su snažno tukli mitraljezom i pješadiskim oružjem oko 8 časova poslje likvidacije mitraljezkog gnijezda zelenih beretki , VRS krenula u napad u kome su muslimanski ekstremisti razbijeni. Četvrta grupa napadača krenula je iz Starog grada prema Puharskoj gdje su trebali da se spoje sa ekstremistima iz Puharske i Cerjeka ali su zaustavljeni još prije nego što su uspjeli prijeći u Puharsku.
Prikaži sve komentare (29)