Svijet
9

Ramazanski život u Gazi

Anadolija
Foto: Anadolija
Foto: Anadolija
Palestinci u Gazi koji žive pod embargom Izraela, uprkos svim problemima, pokušavaju provesti sveti muslimanski mjesec ramazan u miru.

Tako premijer palestinske vlade Ismail Heniye predvodi teravih-namaz tokom cijelog ramazana u najvećoj džamiji u Gazi, dok džamija često nema dovoljno mjesta zbog iznimne posjećenosti u kojoj prednjače mladi Palestinci.

U Gazi živi oko milion i 800 ljudi. Populaciju tog grada većinom sačinjavaju djeca i omladina. Kako narod u Gazi živi u jednom od najgušće naseljenih mjesta na svijetu, žive i sa stalnim problemom nestašice struje.

Izrael opskrbljuje jedan dio Gaze strujom, dok drugi dio opskrbljuje Egipat. U dijelu Gaze o kojem se, navodno, brine Izrael, često se dešava da struje nema na duže vrijeme.

Palestinci ne mogu koristiti ni agregate za proizvodnju struje, jer zbog izraelskog embarga nemaju goriva. Takav situacija ostavlja veoma negativne posljedice po Gazu.

Pa, ipak, Palestinci poslije druge intifade pokušavaju koliko-toliko normalno živjeti, Stambeni objekti se popravljaju, te grade novi na slobodnim površinama.

Pažnju privlače i nove luksuzne kuće pored visokih zgrada. U zgradama koje se renoviraju, mogu se vidjeti tragovi metaka i sukoba.

Volja Palestinaca za boljim životom ne može se zaustaviti. Kako je Izrael stavio embargo i na građevinske materijale, Palestinci za izgradnju novih koriste građevinske materijale iz srušenih i oštećenih zgrada.

Kako bi sebi osigurali dovoljno namirnica za život, Palestinci rade u plastenicima. Dijelu Palestinaca glavnih izvora prihoda je i ribolov.

Za sigurnost Gaze tokom dana brinu policija ili palestinski vojnici, a navečer brigade Izzeddin el-Kassama. Brigade Izzeddin el-Kassama čine vojnici koji su dobrovoljno pristupili ovim snagama i prošli posebnu ratnu obuku. Ovi vojnici ulicama Gaze se šeću sa zelenim ili crnim maskama na licu. Na sebi nose odjeću za kamuflažu, a u rukama "kalašnjikove".

Tuneli se koriste kao granični prelazi

Dok Palestinci koriste granični prijelaz Refah za ulazak u Gazu, strancima pristup nije dozvoljen. Čak i uz dozvole za čije izdavanje je neophodno mnoštvo administrativnih procedura i čekanje od dvije sedmice, granični policajci mogu zabraniti pojedincu prelazak preko graničnog prijelaza koji povezuje Gazu i Egipat.

Oni koji ne žele puno čekati na granici za prijelaz iz Gaze u Egipat i obrnuto, koriste podzemne tunele. Od oko 500 tunela, samo 100 njih se smatra sigurnim. Dužina tunela se kreće od 80 do 100 metara. Za prolaz kroz njega plaća se 100 dolara. Kako Izrael bombardira tunele koje locira, do danas je u tunelima poginulo oko 500 Palestinaca.