Afrika to je moj beat: Putinova neodoljiva želja za haosom i decenije promašenih politika Zapada

Nakon što su vojnici na čelu sa generalom Abdurahmanom Tchianijem izvršili upad u predsjedničku palatu u glavnom gradu Nigera, svijet je ponovno mogao svjedočiti scenama koje su obilježile Afriku decenijama unazad.

Vojnici okupljeni za stolom, proglasili su kraj vladavine predsjednika Mohameda Bazouma te su saopćili kako će vojna vlast u prijelaznom periodu upravljati državom do stabilizacije situacije.

Naravno, ukoliko se posmatra historijat vojnih udara širom afričkog kontinenta, može se vrlo lako zaključiti kako riječ stabilizacija u takvom okruženju teško da ikada može dobiti pravo značenje.

Ono o čemu se govorilo nakon dešavanja u Nigeru jesu demonstracije u kojima je dio građana podržao odluke vojske. Na ulice je izašlo stotine ljudi, a pored zastava Nigera, mnogi od njih su sa sobom ponijeli i zastave Ruske Federacije.

Iako ovakav "performans" može djelovati čudno, dešavanja u Nigeru i podrška građana politici Ruske Federacije te prizivanje takve politike u vlastitom dvorištu predstavlja samo nastavak priče u kojoj je Afrika kolateralna šteta odnosa velikih sila i haotične situacije koja je prisutna decenijama unazad, naročito u području Podsaharske regije, odnosno zapadnog dijela Afrike.

Kraj ere "Francafrique" i neuspješna borba sa džihadistima

Historijat afričkih zemalja obilježila su burna kolonijalna vremena u kojima su se duž cijelog kontinenta prožimali interesi brojnih evropskih zemalja.

Vjerovatno najzastupljeniji interesi jedne evropske države u Africi odnosili su se na Francusku koja je decenijama na ovom kontinentu vodila politiku koja se jednom riječju mogla opisati kao "Francafrique", a koja je označavala sferu utjecaja koju je država imala u državama kao što su Mali, Niger, Burkina Faso, Obala Slonovače i brojne druge.

Iako je proglašavanjem nezavisnost direktni utjecaj Francuske na ove države polako slabio, ova evropska država sve do danas kroz brojne institucije, a naročito one vojnog karaktera zadržala je itekako vidljiv utjecaj na cijelu regiju. Neke od najvećih vojnih baza Francuske i dalje se nalaze u ovim državama, a u cilju borbe protiv terorizma i džihadista, Francuska je vremenom povećala i kontingent vojnika na području Afrike.

Pored vojnog prisustva, Francuska, ali i Evropska unija u cjelini godinama su pokušavali nametnuti ekonomsku dominaciju u nizu afričkih zemalja.

Niz samita između afričkih zemalja i zemalja EU koji se održavaju još od početka 21. stoljeća trebali su predstavljati platformu na osnovu koje će Evropa korak po korak istiskivati utjecaj Kine i Rusije sa ovog kontinenta. Međutim, umjesto toga, vremenom se utjecaj Kine, a naročito Rusije u ovim državama proširio.

Razlog tome, ako posmatramo države zapadnog dijela Afrike i njihovu kolonijalnu prošlost, prije svega leži u novoj politici Francuske i njenog predsjednika Emmanuela Macrona koji je odlučio da okonča eru "Francafrique".

Početkom marta 2023. godine, Macron je boravio u posjeti Gabonu, Angoli kao i u Demokratskoj Republici Kongo te je naglasio kako Francuska ne namjerava u Africi primjenjivati politike iz prošlosti.

"Era 'Francafrique' je gotova. Ponekad imam osjećaj da se stanje uma nije odmaklo dovoljno koliko smo se odmakli mi. Kada čitam, čujem ili gledam ljude vidim da pripisuju Francuskoj namjere koje ona nema", rekao je Macron te je najavio i povlačenje većeg broja francuskih vojnika sa kontinenta.

Međutim, dok je Macron govorio o kraju ere "Francafrique" u martu 2023. godine, realnost na terenu pokazala je kako je francuski, odnosno evropski utjecaj u Africi, počeo iščezavati znatno ranije, a da je taj cijeli proces rat u Ukrajini samo ubrzao.

Paralelni procesi

Napadom na Ukrajinu koji je započeo u februaru 2022. godine Rusija je u veoma kratkom periodu izgubila većinu zapadnih partnera na kojima je zasnivala glavninu svoje ekonomije.

Okrenuvši se prvenstveno Aziji, Rusija se našla u jednoj novoj realnosti u kojoj teško može nametati pravila političke ili ekonomske igre.

Prinuđena na saradnju sa određenim zemljama, tražeći u njima mirnu luku, Moskva se morala pomiriti sa činjenicom da će, iako se prikazuje drugačije, odnos između Rusije i azijskih zemalja biti često jednosmjerna ulica u kojoj će Rusija prodavati svoje proizvode, robe i usluge i po nižim cijenama kako se ne bi dovela u još težu ekonomsku situaciju.

Sredinom jula, glavni ekonomista Instituta za međunarodne finansije Robin Brooks analizirao je ekonomsku saradnju između Rusije i drugih zemalja te je zaključio kako je Kina postala najvažniji partner za Rusiju.

"Kina je postala najveći ruski trgovinski partner. Bilo kakav pad izvoza iz zapadnih zemalja više je nego nadoknađen ogromnim porastom kineskog izvoza u Rusiju. Porast kineskog izvoza jedan je od najvećih stubova podrške Putinovoj ratnoj ekonomiji. Trgovina između dvije zemlje prošlog mjeseca bila je vrijedna 20,5 milijardi dolara. Kineski uvoz iz Rusije zabilježen je u iznosu od 11,3 milijarde dolara", poručio je tada Brooks.

Pored Azije koja predstavlja ujedno i ekonomski najpotentnije tržište za aktuelnu rusku ekonomiju, Rusija je svoje aktivnosti intenzivirala i na području Afrike gdje se može reći kako, u stilu dobrog starog Hladnog rata, vodi igru iscrpljivanja sa zapadnim partnerima.

Naznaku da će Rusija intenzivirati svoje aktivnosti u Africi dao je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov koji je izjavio kako Zapad pokušava iskoristiti Afriku za ostvarivanje svojih interesa.

"Njihove namjere su jasne, pokušavaju uvući Indiju u te procese kako bi im to pomoglo u odnosima s Kinom. Pogledajte Tursku, Brazil, Egipat, Argentinu, mnoge druge države. One imaju veliki potencijal. Afričke zemlje imaju velike rezerve, tu se formiraju novi ekonomski centri. Zapad to pokušava iskoristiti za svoju globalizaciju i uspostavljanje vlastitih interes", rekao je Lavrov na početku 2023. godine.

Paralelno s političkim i ekonomskim procesima, Rusija je u posljednjem periodu svoje djelovanje u Africi proširila i na onaj dio koji uključuje stvaranje haosa u afričkim državama, a čemu se svjedoči u Nigeru, ali i susjednim zemljama.

Povlačenjem francuskih i vojnika drugih zemalja EU iz Afrike, te nezadovoljstvom stanovništva djelovanjem Evrope u borbi protiv džihadista, stvorio se prazan prostor koji je Rusija u dobroj mjeri iskoristila kroz djelovanje paravojne formacije Wagner.

Organizacija kojom rukovodi Jevgenij Prigožin, uprkos posljednjim napetostima na relacijama sa Kremljom i Vladimirom Putinom, već godinama djeluje na tlu Afrike.

Od Libije, preko Malija, Centralnoafričke Republike i drugih zemalja, skupina Wagner nastupa po prilično sličnoj matrici. Cilj je uspostaviti kontrolu nad rudnim i drugim bogatstvima, a u tome im pomažu dijelovi vojnog i političkog rukovodstva koji zauzvrat dobijaju moć ili drugi vid koristi.

"Wagnerove operacije u Africi vrijedne su za Rusiju jer ih koristi za proširenje svog strateškog utjecaja i pristup važnim sirovinama", navode analitičari.

Iako još uvijek nije dokazano da je Wagner utjecao na dešavanja u Nigeru, izjava Jevgenija Prigožina u kojoj podržava dešavanja u Nigeru jasan su znak kako, uzevši u obzir djelovanje u drugim državama, Wagner vreba priliku i u ovoj zemlji.

"Hiljade Wagnerovih boraca spremni su uspostaviti red, uništiti teroriste i ne dozvoliti im da naude lokalnom stanovništvu ovih zemalja", rekao je Prigožin.

Slična situacija je i u drugim afričkim zemljama gdje Wagner također ima određene interese.

"Wagner grupa sada se nalazi i u Centralnoafričkoj Republici, zemlji bogatoj zlatom i dijamantima. Veliki rudarski i drvni interesi koje Wagner sada kontrolira, dovoljan su razlog zašto Rusija ne želi da se u ovoj državi dogodi prijetnja koja bi mogla prouzrokovati smjenu vlasti. Umorni od zapadnog licemjerja i praznih obećanja, mnogi ljudi koje sam sreo bili su skloni da podrže Putina u odnosu na njihove bivše kolonizatore", piše New York Times.

Ekonomska pomoć koja to nije

Dok Wagner obavlja "prljave" poslove u Africi, paralelno s tim procesom Vladimir Putin sve češće organizuje sastanke na kojima prisustvuju predstavnici afričkih zemalja.

Posljednji sastanak ovakvog tipa ruski predsjednik organizovao je prije nekoliko dana u St. Peterburgu gdje je održan samit Rusija - Afrika. Baš u tom periodu, Rusija je odlučila prekinuti i svoje učešće u Sporazumu o izvozu žita iz crnomorskih luka koji je dogovoren uz posredstvo Ujedinjenih nacija 2022. godine.

U takvom odnosu snaga, Putin je dočekao lidere brojnih afričkih zemalja svjestan činjenice da su upravo ove zemlje najviše ugrožene ovakvim razvojem situacije kada je riječ o izvozu žitarica.

"Rusija je tokom 2022. godine izvezla 11,5 miliona tona žita u Afriku, a skoro deset miliona tona više isporučeno je u prvoj polivini 2023. godine uprkos sankcijama. U skoro godinu dana od potpisivanja sporazuma o žitu, iz Ukrajine je izvezeno ukupno 32,8 miliona tona zaliha u okviru 'dogovora' pri čemu je preko 70 posto izvoza završilo u zemljama sa visokim i srednjim prihodima, uključujući zemlje EU", rekao je Putin.

Tokom sastanka sa predstavnicima zemalja Afrike, Putin je rekao kako Rusija planira isporučiti besplatno žito u Burkinu Faso, Zimbabve, Mali, Somaliju, Eritreju i Centralnoafričku Republiku.

"Putin je rekao kao će besplatno isporučiti 25 do 50 hiljada tona žitarica svakoj od šest afričkih nacija u naredna tri do četiri mjeseca. Ta količina je manja od 725.000 tona koje je Svjetski program za hranu UN-a isporučio u nekoliko siromašnih zemalja Afrike i drugih, a sve pod ugovorom o žitu", naveli su mediji nakon sastanka.

Iako je sastanak između Putina i lidera afričkih zemalja ponudio ponavljanje fraza o malignom zapadnom utjecaju, rezultati sastanka su, ukoliko se posmatra njihov ekonomski dio, za afričke zemlje bili bez većeg uspjeha. Sporazum o žitu i dalje je ostao ni na nebu, ni na zemlji, a o konkretnim ekonomskim projektima nije bilo govora. Rusija je ovaj susret prije svega pokušala iskoristiti kako bi poslala poruku da u teškim trenucima Moskva i dalje ima brojne prijatelje širom svijeta.

Istina, sastanak je mnogo više ponudio sa jednog drugog aspekta u kojem je još jednom pokazao kako Rusija u Africi ima prije svega vojne ciljeve koji kratkoročno mogu ponuditi rezultat.

Afrički lideri su u Sankt Peterburg stizali u majicama s likom Vladimira Putina, a pripadnici Ministarstva odbrane Rusije kao i Wagner grupe obavljali su niz razgovora sa čelnicima afričkih zemalja i to baš sa onim zemljama gdje trenutno vlada i najveći haos.

U međuvremenu, na ulicama Nigera, Malija, Burkine Faso i drugih zemalja sve se češće vijore ruske zastave. Na pitanje zašto žele širenje ruskog utjecaja u državi, građani su odgovarali kako je Zapad na čelu sa Francuskom i drugim zemljama decenijama uništavao bogatstva ovih zemalja.

"Iskoristili su sva bogatstva moje zemlje kao što su uranij, benzin i zlato. Najsiromašniji stanovnici Nigera ne mogu da jedu tri puta dnevno zbog Francuske", rekao je jedan od stanovnika Nigera nakon udara.

Baš u ovoj rečenici, na neki način, stala je i kompletna sudbina afričkih zemalja, naročito onih najsiromašnijih kao što je Niger.

Decenije lutanja, nejasne politike prema Africi, a i u velikoj mjeri nezainteresovanosti da se ovim državama pomogne na pravi način, sa druge strane izrodile su veliko nezadovoljstvo koje druge geopolitičke sile nastoje iskoristiti.

U svojoj suštini ni one ne nude jasne političke i ekonomske ciljeve u trenutnoj situaciji, ali uz kontrolu određenih domaćih struktura moći, prikazuju se kao ruka spasa. Ruka spasa koja, ako se stvari gledaju dugoročno, to definitivno nije.