Zbog stereotipa o domovima za starije i nedostatka radne snage osobe treće dobi prepuštene sami sebi
Svi koji duboko zagaze u treću životnu dob, period kada su im njega i pomoć najpotrebniji, svjesni su da dalje sami ne mogu. U kojoj mjeri podrška postoji, te na koji način bi se briga o starim osobama mogla unaprijediti za kvalitetniju starost je, između ostalog, predstavljeno u "Polaznoj studiji o ekonomiji brige i njege" koju je, u partnerstvu sa UN Women BiH, a uz podršku Švedske, uradio Ekonomski institut Sarajevo.
Stereotipi o domovima za starije
Sve više postajemo društvo starijih, na što ukazuju podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za 2021. godinu, prema kojima je procenat stanovništva starijeg od 65 godina premašio 14,2 posto, dok je životni vijek povećan u prosjeku na 80 godina za žene, a na 75 godina za muškarce. U isto vrijeme, zbog ekonomskih prilika, veličina porodice se smanjuje, a radno sposobno stanovništvo iseljava, među kojima je i veliki broj onih stručno profiliranih za segment brige i njege o starijim osobama. Sve je veći broj starijih ljudi koji sami brinu o sebi i/ili o svom životnom partneru. Poseban problem predstavlja i dominantno negativan stav spram smještanja bližnjih u staračke domove, dok su nedostatak javnih ustanova ovoga tipa, ali i visoke cijene privatnih ustanova ovog tipa, dodatna prepreka onima koji bi tu željeli smjestiti svoje starije članove porodice.
"Stereotipi o domovima za starije osobe duboko su ukorijenjeni u našoj kulturi i postoji značajan otpor prema životu u specijaliziranim domovima za starije osobe. Gotovo 60 posto naših ispitanika, bez obzira na spol, protivi se ideji smještaja roditelja u domove", naglašava dr. Melika Husić-Mehmedović iz Ekonomskog instituta, jedna od autorica Studije.
Ona dodaje da oni koji su u potrebi dobiju besplatno mjesto u staračkom domu, a ostali u javnim domovima moraju izdvojiti od 800 do 900 KM. U privatnim staračkim domovima mjesečna naknada iznosi i do 1.500 KM za jednokrevetnu sobu i zato u njima uglavnom borave oni čija djeca žive u dijaspori, a takvih je oko 80 posto.
U BiH postoje svega dva Gerontološka centra, jedan u Sarajevu, drugi u Banjoj Luci, što dodatno otežava sistem brige i njege starijih osoba.
"U našu ustanovu, kapaciteta 345 korisnika, osim stanovnika s područja Kantona Sarajevo, smještaju se i svi drugi stanovnici iz FBiH, ali u broju do 3 posto. Naša ustanova ne može zadovoljiti potrebe koje postoje. Velika je potražnja, pa samim tim i pritisak za smještajem, jer se radi o javnoj instituciji gdje su cijene povoljnije u odnosu na privatne domove. Mnogo osoba na smještaj čeka duži vremenski period, u kojem nemaju mogućnosti za kvalitetnu brigu i njegu", ističe Ensar Tičić, šef Službe za edukaciju, plan i analizu KJU "Gerontološki centar Sarajevo".
Ističe kako se najčešće starije osobe smještaju u Centar kada se iscrpe sve druge mogućnosti, odnosno kada zbog zdravstvenih razloga porodica nije u mogućnosti pružiti im neophodnu njegu i pomoć. Naglašava da je osuda, s kojom se suočavaju kada se prijem u Centar desi, često neizostavna.
"Zbog predrasuda i bojazni šta će reći članovi porodice, komšije i prijatelji, nerijetke su situacije gdje se smještaj starijih osoba krije. Kod nas se, za razliku od zapadnih zemalja, to smatra sramotom i predstavlja kao nešto negativno. Treba raditi na tome da se ističu sve pozitivne strane boravka u domu, kao što je činjenica da se o njima brine stručan kadar, te da smještanjem u dom starije osobe stiču sigurnost i rješavaju se osjećaja bespomoćnosti i usamljenosti", dodaje i naglašava kako je veći broj javnih domova za starije osobe prijeko potreban kako bi kapaciteti odgovorili realnim potrebama.
U sektoru njege nedostaje radne snage
Starije osobe u potrebi od sistema imaju pravo na tuđu njegu i pomoć, kao i na ličnu invalidninu u slučaju procjene medicinske komisije. Rezultati Studije ukazuju da ispitanici, njih 44,3 posto, u smislu sistemske pomoći prevashodno očekuju novčanu subvenciju, dok bi najznačajnija usluga za 47,8 posto ispitanika bila besplatna pomoć u pružanju njege. Također, istraživanjem je konstatovano kako u sektorima njege nedostaje radne snage, te da je BiH ispod evropskog prosjeka. Ukoliko bi bila na istom nivou sa evropskim, to bi značilo otvaranje 20.429 novih radnih mjesta u sektoru njege u BiH. Stoga je jedna od preporuka Studije da se posredstvom zavoda za zapošljavanje osiguraju posebni programi zapošljavanja njegovatelja/ica.
"Primjerice, moguće je uvesti saradnju između centara za socijalnu skrb i službi za zapošljavanje, kako bi se povećao broj formalno zaposlenih u ovom sektoru", navodi Husić-Mehmedović.
Jedna od preporuka je uvođenje i razvijanje usluga pomoći u kući starijima koje bi trebalo da nude i javne i privatne institucije, te otvaranje tzv. višenamjenskih centara brige i njege pri općinama, koji bi, između ostalog uključivali i centre za zdravo starenje.
Centri za zdravo starenje čuvaju zdravlje
Upravo zdravije, aktivnije, lakše i dostojanstvenije svoju treću dob provode korisnici Centra za zdravo starenje Novo Sarajevo, koji kao prvi centar ovoga tipa u regionu, ali i šire, kontinuirano djeluje već 12 godina.
"Članovi/ce Centra imaju priliku svakodnevno učestvovati u brojnim aktivnostima, programima i projektima kroz različite sekcije, radionice, programe rekreacije i edukacije", ističe Edina Bašić, menadžerica Centra.
Nakon uključivanja u te aktivnosti većina starijih osoba popravi svoje psihofizičko stanje, postaju sretnije i samostalnije osobe. Iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH sa kojim sarađuju, naglašava Bašić, često dobijaju informacije kako Centri za zdravo starenje štede novac javnom zdravstvu jer izuzetno pomažu u održavanju fizičkog i mentalnog zdravlja starijih osoba. Ipak, ni njihov broj ne odgovara realnim potrebama društva.
"Svakodnevno primamo upite za otvaranje novih Centara. Trenutno radimo na otvaranju dva nova centra u Općini Trnovo i u Mostaru, ali svaka bi općina trebala da ima bar jedan centar za zdravo starenje. Nažalost, još uvijek se oni vode kao projekat, te se nadamo da će s vremenom postati ustanova ili dio neke ustanove, kako bi se osiguralo njihovo postojanje i finansiranje", dodaje Bašić.
Utjecaj ekonomije brige na ukupnu ekonomiju i razvoj
U Studiji je naglašena i "ekonomska važnost" ekonomije brige i njege, sektora privrede koji podrazumijeva pružanje usluga koje doprinose njegovanju i reprodukciji sadašnje i buduće populacije, što podrazumijeva i brigu o starima. Ekonomija brige je jedan od najbrže rastućih sektora privrede u svijetu, pokretača rasta zaposlenosti i ekonomskog razvoja. Neplaćeni, potcijenjeni ili nevidljivi rad u domenu brige i njege, koji se uzima zdravo za gotovo, doprinosi rodnoj neravnopravnosti i nejednakom pristupu žena tržištu rada, a to je i razlog zašto ovaj sektor nema još veći rast u BiH. Na cjelokupnu ekonomiju sektor brige i njege i sada ima važan utjecaj jer podržava oko 24,1 posto svih trenutnih radnih mjesta u BiH. Transformacijom politika u ovoj oblasti bi taj procenat bio i veći.
Akciona koalicija o ekonomskoj pravdi i pravima, sa fokusom na ekonomiju brige i njege, koju predvodi UN Women u BiH, za cilj ima uspostavljanje saradnje sa svim relevatnim akterima kako bi se pokrenule promjene u ovoj oblasti.
"U narednom periodu radimo na mobiliziranju aktera iz državnog i privatnog sektora kako bismo zajednički radili na rješenjima i konkretnim aktivnostima za uspostavljanje sistema brige i njege koji su zasnovani na ljudskim pravima, koji eliminišu rodne nejednakosti i koji su inkluzivni, pogotovo za starije osobe i osobe sa posebnim potrebama", poručili su iz ureda UN Women BiH.
