Ljekari u Tuzli počeli borbu: Većim platama žele održati sistem i spriječiti odliv radnika
U javnim zdravstvenim ustanovama širom Tuzlanskog kantona zaposleni u zdravstvu danas su održali polusatni štrajk upozorenja. Razlog za to je igoranstki odnos nadležnih u smislu neodgovaranja na zahtjev sindikata koji traže povećanje satnice svim zaposlenim u zdravstvu sa 2,51 na tri konvertibilne marke.
Najviše zaposlenih zdravstvenih i nezdravstvenih radnika bilježi se u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) u Tuzli i to njih 2.600, koji su danas također održali polusatni štrajk upozoranja. To će činiti i u narednim danima u vremenu koje je predviđeno za pauzu.
"U skladu sa zakonskom regulativom, mi smo na vrijeme pokušali s Vladom TK napraviti iole dobar sporazum u smislu poboljšanja standarda u zdravstvu, tako da smo već u maju podnijeli zahtjev za izmjenu i dopunu kolektivnog ugovora za promjenu satnice. Vlada se sve vrijeme nije oglasila, tako da smo bili primorani na ovakav način, koji nije baš ni nama drag, iskazati svoje nezadovoljstvo", kaže Esad Brkić, potpredsjednik Nezavisnog sutrukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu TK.
U Tuzlanskom kantonu egzistiraju dva sindikata i to Nezavisni strukovni sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu te Strukovni sindikat doktora medicine i stomatologije, koji je prije nekoliko mjeseci dobio svoju reprezentativnost. Članovi oba sindikata saglasni su u tome da je neophodno povećanje plata.
Kantonalnoj vladi su dali još jednu priliku za postizanje dogovora, uputivši im zahtjev za zajednički sastanak u srijedu u 12 sati. Tim povodom ljekari i ostali zaposleni u zdravstvu su kreirali svoj pregovarački tim.
"Mislim da Vlada TK treba u interesu građana riješiti ovaj problem, uz kooperativnost sindikata. U odnosu na ostatak Federacije BiH, zdravstveni radnici u Tuzlanskom kantonu trenutno imaju najnižu platu", ističe Brkić.
On pojašnjava da osnovna plata ljekara specijaliste s koeficijentom pet iznosi 2.037 maraka, a nešto iznad 200 maraka više prima subspecijalista u Tuzlanskom kantonu. Te plate su znatno veće, naprimjer u Sarajevskom kantonu.
"Jedan mladi specijalista mora imati pet do sedam dežurstava u toku mjeseca. S obzirom na to o kakvom se poslu radi, mislim da je znatno bolje biti zaposlen na Kozlovcu (tuzlanskom zatvoru, op.a.) nego ovdje", naglašava Brkić.
Zaposleni u tuzlanskom zdravstvu navode da se povećanjem plata želi osigurati stabilnost tog sistema u najmnogoljudnijem kantonu u Federaciji BiH. Poručuju i to da je besprizoran pokušaj prebacivanja efektivnosti i efikasnosti zdravstvenog sistema na zdravstvene radnike.
"Mi se borimo za očuvanje javnog zdravstvenog sektora i sprečavanje odliva kadra. Blagom stimulacijom želimo dovesti do poboljšanja u javnom zdravstvenom sektoru. Svi mi znamo da će realizirani doktori vrlo lako omogućiti sebi egzistenciju, a svjedoci smo i velike potrebe za srednjim medicinskim kadrom bez kojeg ne možemo raditi. Pitanje je šta će oni koju odlučuju o nama i našim uslovima rada učiniti ukoliko dođe do odliva kadra jer sve ima svoje granice tolerancije. Ovo što radimo je pružanje ruke da pomognemo, a ne odmognemo", ističe predsjednica Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije TK Elvira Konjić.
Upozoravaju da je štrajk upozorenja samo prva od sindikalnih mjera koje imaju na raspolaganju. Ukoliko s nadležnima ne postignu dogovor, 19. septembra slijedi stupanje u generalni štrajk.
"Ukoliko dođe do generalnog štrajka uslijedit će ograničavanje pružanja zdravstvene usluge, s tim što nijedan pacijent neće biti ugrožen. Mi to nećemo dozvoliti i to znaju i oni koji odlučuju o nama. To ne dozvolimo ni na ulici, a posebno ne u okviru zdravstvenih ustanova", navodi Konjić.
Inače, svi zdravstveni radnici ne podržavaju štrajk upozorenja koji je danas održan, a među njima je i zaposlenik tuzlanskog UKC-a Ševal Pezić u kojem radi već 36 godina. Kako navodi, medicinski i nemedicinski radnici ne trebaju štrajkovati zbog plata, već za borbu protiv stranačkog zapošljavanja.
"Ima nas i previše tamo gdje ne treba. Trebamo štrajkovati za pacijente i protiv neradnika u Univerzitetskom kliničkom centru. Tek onda se trebamo boriti za plate, koje samo spominjemo, dok su pune kancelarije neradnika i stranački zaposlenih osoba. Dobro nas narod trpi", naglašava Pezić.
Iz resornog kantonalnog ministarstva ranije su kazali da se u pregovore nije moglo ući, jer je u međuvremenu reprezentativnost dobio još jedan sindikat, zbog čega su se morale napraviti promjene u pregovaračkom procesu. Naglasili su i to da je od 2016. godine do danas samo za povećanje plata utrošeno 40 miliona KM, a pacijenti, kako tvrde, od toga nisu osjetili nikakve efekte.
