Fra Željko Nikolić: Uz ljude iz Tuzle možemo naučiti šta znači biti dobar čovjek

"Nedavno smo imali jednu lijepu gestu jer su vjerski službenici, odnosno predstavnici islamske, pravoslavne, židvske i katoličke zajednice skupa obišli porodice koje su na određeni način u potrebi. Time smo željeli kazati da ti obični ljudi, koji su danas često na marginama, nisu ostavljeni ni od vjerskih zajednica, a u Tuzli nisu ostavljeni ni od svojih bliskih komšija, sa kojima dijele dobro i zlo. U ovom gradu postoji još puno dobrih ljudi koji ne gledaju na vjeru i naciju, nego na to kakav je ko čovjek", ponosno naglašava Nikolić.

Poticanje na činjenje dobra

Život u multietničkim sredinama daje priliku za snažniju vjeru i vjerovanje, jer se može aktuelnije propitivati, odnosno iskušavati, nego u onima koje nemaju druge i drugačije. To je upravo vidljivo u Tuzli.

Nikolić smatra da je Tuzla svijetli primjer naše države BiH, u smislu kako postojanje drugih ljudi pored nije nešto novo i što ih sprečava u njihovom životu, već ih zapravo potiče da čine dobro.

"Nalazimo se u vremenu u kojem religijske zajednice na poseban način obilježavaju ono što je njima jako važno. U našem gradu se može osjetiti ljepota i fini osjećaj kako ljudi jedni prema drugima poticanjem vjere žele učiniti dobre stvari. Žele zapravo ovu tešku i sumornu situaciju, koja nas pomalo pritišće, olakšati jedni drugima. Mogu reći da to čine iz religijskih pobuda, ali i nekakvih dobrosusjedskih, normalnih i prirodnih - da čovjeku koji možda nema ono osnovno pomognu", veli nam Nikolić.

Nažalost, u cijeloj državi situacija koja nas okružuje pomalo otuđuje ljude jedne od drugih, ali to, prema Nikolićevim riječima, u Tuzli nije prisutno.

"Zbog toga ponavljam da je ona svijetli primjer gdje se ljudi trude biti ljudi, ne gledajući druge po razlikama, već tražeći prostore i trenutke koji ih zbližavaju. To je jedno veliko bogatstvo. Naravno, veliki izazov je u Tuzli djelovati i raditi jer se nalazimo u jednom velikom gradu koji je pun ponuda i izazova, ali je to tako prirodno i normalno da mi se čini da jedino ovako i može", nastavlja gvardijan Franjevačkog samostana u gradu soli.

Za Uskrs se kaže da je blagdan svjetla i nade, a nas je u nastavku razgovora zanimalo zapravo koliko čovjek današnjice, opterećen egzistencijalnim borbama, diktatima ovoga svijeta i brojnim strahovima i razočarenjima, vjeruje u uskršnu poruku.

"Mislim da vjera kod ljudi još uvijek igra veliku ulogu, da im je to temelj i na određeni način korektiv u vlastitom životu. To se najbolje vidi u sitnim primjerima ljudi koji svakodnevno čine male geste da drugima pomognu. Ljudi su uistinu željni mira i normalnog života, tražeći mjesto, prostor i trenutke u kojima mogu biti oni dobri ljudi. Pomalo smo svi pod pritiskom i sadašnjeg načina života, promjene koje donosi u naše te živote zajednice u kojima živimo. Nekako smo svi željni jedne lakoće postojanja", odgovara Nikolić.

Dok svi negdje žurimo, u nekakvim smo terminima i konstantno kasnimo, naš sagovornik osjeća potrebu da svima kaže da povuku ručnu kočnicu te naprave prostor u kojem mogu biti ljudi, sa onim što im je svojstveno.

"Mi, obični ljudi, koji živimo, bez obzira na ime, prezime i nacionalnost, imamo iste probleme, a koje u ovom gradu (Tuzli, op.a.) nastojimo olakšati jedni drugima. Tražimo koje nas povezuju, a ne udaljavaju jedne od drugih", naglašava Nikolić.

Zlo nema zadnju riječ u životu

Teško je pronaći recept koji bi bio univerzalan za rješavanje svake ljudske situacije. Ali, Uskrs donosi poruku svima da zlo koje je oko njih, zapravo nema zadnju riječ u životu.

"Poslije svake muke i tjeskobe, koja i nas lično pritišće svakodnevno na svim razinama, ali i poslije svake situacije u kojoj izgleda da je zlo pobijedilo čovjeka koji je prošao čineći samo dobro ovim svijetom, njegov usud nije završen u grobu. Isus je uskrsnuo i to je nešto što čovjeku daje snage da svaki dan bude čovjek i vjernik te da u sebi pronalazi ona mjesta koja će ga poticati na dobro. To je ono što, vjerujem, sve religije, propovijedaju, bez obzira na to kako se odnosili prema uskrsnuću i onome što Katolici intimno osjećaju u sebi. Ako bi bilo ko poticao druge da rade bilo kakve zločeste stvari u životu, to onda ne bi bilo vjerovanje, već neka ideologija koja bi čovjeka udaljavala od svoga stvoritelja, zajednice u kojoj živi i svih onih lijepih stvari koje trebamo u životu imati", nastavlja Nikolić.

Blagdanu Uskrsu prethodi priprava koju vjernici nazivaju Korizmom i u kojoj kroz svoja lična odricanja nastoje popraviti svoj vjernički i ljudski život.

Korizma doživljava vrhunac u Uskrsu, posebno u svetom trodnevlju, kada na lični način, ali i u zajednici u kojoj žive proživljavaju, cijeli put Isusa Krista, koji je bio trnovit, ali nakon kojeg slijedi usksnuće.

Kako nam Nikolić kaže, tradicija postoji, ona je u narodu ukorijenjena te živi i danas, međutim, neke od njih ponekad mogu biti i površne.

"One mogu biti u folklornom smislu donekle i korisne – da ljudi imaju nešto što pamte kroz historiju, međutim, bit i smisao Uskrsa je ta poruka da Isusov grob ipak ostaje prazan. Uskrsnuće koje slijedi nakon svete muke koju je on lično proživio, napuštenosti od svojih učenika, izdaje koju je doživio i na koncu strašne smrti razapinjanjem, u ljudskom životu nema konačan odgovor. Tu nije kraj. Dakle, prazan grob i činjenica uskrsnuća su zapravo ono što čovjeku daju nadu i smisao u svakodnevnom životu", duhovno veli Nikolić.

Životno uporište

Za našeg sagovornika Uskrs lično predstavlja uporište u životu koje mu daje smisao i u njegovom djelovanju. Kako nam priča, samostanska zajednica ima svoju dinamiku, u kojoj su i obredi s vjernicima, međutim, na određeni način, kada se ljudi raziđu, tišina koja nastaje među samostanskim zidovima, čovjeka tjera na promišljanje o vlastitom životu.

"Ako će se ozbiljno baviti sobom i svojom vjerom, onda ove trenutke koji su ponekad obilježeni jednom težinom, čovjek može smatrati blagoslovljenim prostorom za preispitivanje vlastitog života. Takvi trenuci u modernom svijetu u kojem živimo postaju sve dragocjeniji. Dopustiti sebi ozbiljno promišljanje o tajnama naše vjere danas je pomalo luksuz, ali je uistinu nešto što je svakom čovjeku, ne samo svećenicima i fratrima, blagoslovljeno vrijeme u kojem pronalazimo snagu za svakodnevno vjerovanje, ne samo u trenucima u kojima se sad nalazimo, već cijelu godinu", ističe Nikolić.

Kazavši da je Uskrs temelj svega onoga što vjernici rade u svom životu, fra Željko Nikolić pred kraj našeg razgovora, svim ljudima je poručio da bez obzira na sve teške stvari koje ih pritišću, nikada ne trebaju posustajati, niti se prepuštati modernim tekovinama koje ih udaljavaju od onoga što zapravo jesu.

"Zlo u svijetu oko nas postoji, ono ima različite oblike, međutim, ni njegovo nije zadnje. Isusov cijeli životni put daje nam snage da u ličnom životu ne vjerujemo da zlo prevladava, nego da pored svih teških muka, trenutaka i izdaja koje doživimo, pa čak i sramotne osude, ipak slijedi uskrsnuće. Teško je danas ljudima kazati: 'ne bojite se'. To možda u modernom svijetu zvuči kao fraza koja se prečesto koristi, međutim, kroz život se ne može hodati obilježen strahom, već nadom. Uskrs nam govori o toj nadi i činjenici da poslije svih teških trenutaka dolazi nešto za što se možda čak isplati i patiti", riječi su kojima je Nikolić zaključio uskršnji razgovor za Klix.ba.