Vidio brazil, vidio rio... Na marakani pijan sam biooo

Naslov: "Asmir Begović je najmanje cijenjen golman u Premierligi" Članak: "Begović je najpotcjenjeniji golman u Premierligi" Ovo su dve potpuno različite izjave.

pa zato sto je iz bosne, logicno

Asmir je nas kralj

Pitas me sta mi je? -Eh druze, sta mi je.. Ta' volim je, zar se ne vidi, al nije to ona mala ljubav zaslijepljena izgledom i pozudom! Ne, to je ona prava ljubav, sto se ceka cijeli zivot, ljubav zbog koje se zapocinju i osvajaju ratovi-ti najveci ratovi, ratovi sa samim sobom. Ona je moj zivot, svjetlo moga dana, vazduh koji disem.. Ona mi je sve prijatelju a bez nje sve je nista i ja sam nista bez nje.. -I jos zelis da znas sta mi je? -Eh tudja je druze, eto to je!

Jednom ću ti napisati pjesmu. Pravu. Iskrenu. Bez čežnje i patetike, bez niskih strasti i skrivenih namjera… Zahvaliću ti što si bila uz mene, kada ni sam nisam bio. Neću pominjati ni ljubav, ni suze, ni patnju. Neću pominjati ni prošlost, ni budućnost. Neću pominjati ništa, samo ću ti zahvaliti. Zahvaliću ti što si oko u dolini sljiepih, što si titraj nade u dolini gluvih, što si nešto u ovom suludom moru ničega… Zahvaliću ti kao što se most zahvaljuje rijeci zbog koje postoji. Zahvaliću ti kao što se nebo zahvaljuje ptici, sanjar zvezdama, vojnik prvim danima mira… Zahvaliću ti zato što vidiš ono što niko ne vidi, zato što osjećaš ono što niko ne osjeća… Zahvaliću ti što si uz mene i kada odem. Što me ljubiš i kada me druge ljube. Što si moja i kada nisi. Što ćeš biti sa mnom i kada me ne bude… Zahvaliću ti što razumiješ sve moje tuge i radosti. Što praštaš, daješ, poštuješ i voliš. Što si mi prišla na način na koji niko drugi nije…

Zagrlili smo se na kraju, poljubili i zahvalili jedno drugom na predivnim trenucima. Priznao sam joj da sam napokon počeo da vidim i ono što se krije iza. A ne samo tijelo ili interes. Priznao sam joj da mi je pomogla, da me oslobodila. Dok se ona samo nasmiješila, zagrlila me još jednom, stegla čvrsto i otišla, kao mali dobri anđeo svojim putem ne tražeći ništa za uzvrat. I kako da je ne voliš poslije? To je nemoguće… Shvatio sam da je najbolja ljubav bezinteresna ljubav, kada nekoga voliš zarad ljubavi, zarad njega samog, kada ne kopaš po njegovoj prošlosti, kada ne tražiš mane da bi ga ponizio već ga voliš takvog kakav on jeste. Kada veruješ njegovim riječima, njegovom osmijehu, kada ga prihvatiš baš onako kako on to želi. A i kada si zaljubljen u život, onda si zaljubljen i u sve oblike života. U svemu vidiš ljepotu, spiritualnost, historiju, prirodu. U svemu vidiš cvijet nastanka kao i moguće uvenuće kao preduslov za nova rađanja…

Proveo sam sate, toga dana, sa jednom devojkom. Prvo smo šetali, a nakon toga smo se seli pored nekog bajkovitog mesta na Drnin i posmatrali rijeku. Rekla mi je da je to njeno omiljeno mjesto, a zatim se brzo ispravila i prošaputala, smješeći se, da je čitav svijet njeno omiljeno mjesto. Posebno kada je srećna. A bila je te večeri… Ipak, ovo nije priča o njoj, ta djevojka zaslužuje mnogo više prostora, ovo je priča o osjećajima koji su se budili jedan za drugim dok sam je posmatrao. Ovo je zapis o nečemu što do tada nisam znao da postoji u meni… Nije to bio ne znam kakav razgovor, ništa naročito, ali sam, slušajući je, otkrivao u sebi nešto što do tada nisam osećao. Počeo sam da otkrivam ogromnu ljubav prema svemu, beskrajnu, koja prevazilazi posjedovanje, vezanost. Posmatrao sam je duhovno, nekim novim očima, onostranim, posmatrao sam je kao umjetničko djelo, kao sunce koje pripada svima i sija za sve. Posmatrao sam je kao cvijet.

...na zalost, begovic je na takvom glasu kao neatraktivna roba...losa karma porijeklo ili sta vec ko ce znati al na zalost neke velike transfere nece ostvariti...