Adis Kutkut Billain: Šund preovladava u cijelom svijetu, samo je drugačije upakovan po regionima
Oduvijek je stvarao mostove između crtanja i muzike, odnosno zvuka. Želio ih je spojiti u snažniji narativ. Prije 12 godina počeo je pisati priče koje objašnjavaju muziku i pripremati artwork svakog izdanja. Ideja da se narativ ispriča postajala je sve veća jer se povećavala količina materijala, koja je predstavljala idealnu platformu za stvaranje filma.
“Moj fanbase je internacionalan već 25 godina pa su se tako ljudi i raznih struka akumulirali oko mojih aktivnosti i pokreta cyberneuro. Priskočili su u pomoć nakon što su pročitali priču. Mnogi od njih su dugogodišnji dizajneri, ilustratori, animatori… To je ono što me 'prevrnulo', odnosno potaknulo na rad na filmu. Dugo sam mislio da je mnogo bitno šta misle ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini, jer sam ovdje odrastao", započeo je.
Međutim, onda je upoznao Chrisa Cunninghama, koji je radio na Madonninom spotu za pjesmu "Frozen", muzičara Coma Truisea, Tosina Abasija iz benda Animals as Leaders, TyRubena Ellingsona, koji je učestovao u animaciji filmova "Jurrasic Park" i "Avatar", kompozitora Micka Gordona, bend Noisia, muzičara Amona Tobina…
"Oni su rekli da vole ovo što radim i da trebam ignorisati lokalce. Smatraju da lokalci nikada neće shvatiti šta znači rizikovati s novim formatima. To je bio znak da sam prevazišao to neko lokalno dokazivanje i da je došlo vrijeme za učenje metoda pravljenja filma i zakoračenje u neku novu zrelost izražavanja. Projekti se ne trebaju odbacivati već ih treba spojiti u jedno. Ako sam išta naučio u ovom procesu, to je da nije nemoguće kombinovati pisanje, crtanje, dizajniranje, komponovanje, sviranje i editovanje. Rezultat strpljenja odjekne širom planete ako se sve uradi kako treba", objasnio je.
Billainov svijet filma
"Fugitive" prikazuje NeoSarajevo 300 godina od ovog trenutka. Ovo je bio poduhvat na polju istraživanja tehnološke modernizacije i urbanizacije, koja se odvija pod političkim "zavjesama".
"Sve više nosimo ekstenzije naših misli i memorija. Veliki broj informacija čuvamo u telefonima jer ih je nemoguće pohraniti u glavi. Hodamo kroz fantomske solitere bez vidljivih stanara. Ovo je korak ka kibernetizaciji ljudskosti na prebrzoj ploči. Možemo očekivati da neće biti problem da nosioci naših memorija posthumno postanu mašine izrađene prema ljudskoj anatomiji i ponašanju. Tu se ulažu ogromni fondovi - ljudi koji imaju novac žele duži život, a to nije ništa novo. Mnogo stvari sam ostavio publici za otvorenu interpretaciju jer njegujem individualnu maštu. Međutim, sigurno je da će grad poput NeoSarajeva biti spoj zgrada i akvizicija građevinskih projekata i centara korporacija koje u rukama nose tehnološku revoluciju i evoluciju Googlea, Xiaomija, Applea, Amazona i Microsofta. Sarajevo će se, kao i mnogi gradovi, naći pod istim okolnostima inostranog razvijanja u bliskoj saradnji sa Schroedingerovim vlastima, kojih u isto vrijeme ima i nema, ovisno o bankama i potrebama", kazao je.
Ekipu koja se okupila oko projekta "Fugitive" čini otprilike 30 ljudi. Billain je dodao da je teško izdvojiti određene ljude kao najbolje, ali da projekt sigurno ne bi postojao bez Ehlimane Međić, Arnela Šarića, Marka Gačnika, Esune, Geordie Thirda i Symphonyja. "Fugitive" je premijerno prikazan u kinu Meeting Point u Sarajevo, a uskoro će biti dostupan na servisu Vimeo On Demand. Billain je u aprilu predstavio drugi studijski album "Lands Unbreached", a treći je već spreman.
"Planiran je za sljedeću godinu. Gledateljima filma će biti mnogo zanimljivo kako on s materijalima zapravo čini novu dimenziju. Još uvijek je rano za otkrivanje detalja o albumu, ali energija će ostati ista jer se pojavljuju već poznati protangositi", rekao je.
Izazovi s kojima se susreću umjetnici
Kada je riječ o reakcijama publike na njegov cjelokupni dosadašnji rad, zadovoljan je jer sve ono što je kvalitetno kontrira šundu. Prostora za umjetnike nikada nema, ali ga oni sami prave. Billaina i one slične njemu prate mnogi pripadnici mlađih generacija, što je itekako pozitivno.
"Mnogi od nas su kulturni nomadi i svako malo donosimo nešto novo u rodni grad, koji je gladan noviteta ispod svih tih slojeva tvrdoglavosti koja govori da joj ne treba niko i ništa. Šund preovladava u cijelom svijetu, samo je drugačije upakovan po regionima. Iskorištavaju nas sponzori koji trljaju ruke zbog pratitelja na Instagramu. Mnogi polete na te stvari, ali neki više ne mogu preživjeti bez njih jer se nisu na vrijeme osamostalili s većim dijapazonom znanja. Ako mene pitate, Facebook, Instagram i TikTok su 'guilty' šund. Svi ih koristimo jer mislimo da je poželjno baviti se nečim što ima neku statistiku pa mislimo da smo u trendu. Tu se gube talenti. Imati svoj prostor u kojem nema potrebe za statistikama, tj. pregledima je, paradoksalno, luksuz koji nije teško napraviti. Samo treba biti svoj do kraja", ispričao je.
Smatra da omladina i ostatak stanovništa poštuju grad onoliko koliko on njih poštuje. Zapravo, misli da Sarajevo mnogim generacijama nije dalo ništa. Mentalno im je oduzelo mnogo više nego što je to učinio rad. Smiješno mu je to što se "slijepi" ljudi čude kako mladi prave svoje prostore nakon što je sve ono što je trebalo biti njihovo postalo nečija agenda pod maskom otvorenog kulturnog prostora.
"Ministarstva su pod rotacijama otvarala shopping centre, posjekla pola gradskog drveća i betonirala pola grada. Nisu otvorila nijednu radionicu za djecu. Zatim su se mnogi 'stručnjaci' počeli pitati zašto ta djeca prave svoje radionice. Svaki grad koji poštuje svoju kulturu i svoje umjetnike dobije umjetnike koji ga zauzvrat poštuju jer im dozvoljava da žive. Takav grad će uvijek duhovno i intelektualno biti iznad svih drugih", naveo je.
Karijeru nije započeo crtanjem grafita jer, kako je objasnio, isprva nije ni znao šta je to. Ilustrovao je sve oko sebe - bio je to otpor generacija koje su studirale na "pretrpanim fakultetima i učile od profesora koji imaju PTSP i 'štancaju' klince bez poslova".
"Pogledajmo ko sve ima status umjetnika. Šta ti ljudi dobijaju? Ništa. Mnogi od njih su veterani kulture. Tako je i umjetnost crtanja grafita mnogo ozbiljnija nego što to naši krajeva shvataju. Javno mišljenje se mijenja samo kada dođu stranci, što je dosadilo. Čestitam Marini Mimozi, koja je promijenila lice Mostara svojim Street Arts Festivalom i Obojenoj klapi, koja je tek krenula ovim stopama. Ovo su pioniri koji će očistiti tramvaje, ne komentarima na internetu, nego dajući ljudima prostor da urade nešto ogromno u svom životu", kazao je.
Muzička scena Bosne i Hercegovine
Na pitanje koje bh. muzičare bi pohvalio, najprije je izdvojio repera Gastru jer smatra da je on "kompletna ličnost - lirički i mentalno".
"On 'sjedi' na moru materijala i sada ga napokon objavljuje. Godinama me čeka da počnemo rad na projektima koji su ispred vremena. Iznenađujuće je da mnogi još uvijek ne znaju za njega, Aseta i High Timea, što je na nivou 'kriminala'", rekao je.
Dodao je da se Vojko V nalazi na vrhu u regionu jer on, baš kao i Edo Maajka, prepoznaje moć riječi.
"Oni se hvataju u koštac sa svim sferama - getom, politikom, balaknskim humorom, smjenom generacija... Vojko to pakuje u apstraktno perfektan puls regiona. Edo nastavlja u svom duhu. Marčelo me je obradovao s 'Nojevom varkom', ima istu tu energiju, samo više pesnica protiv standarda života na Balkanu", rekao je.
Nedavno je u sklopu projekta "Grbavica - 30 godina nakon" predstavio remix legendarne pjesme "Grbavica", koju je napisao Mustafa Čizmić Čizma. Spot je režirao Alen Alilović.
"Do saradnje je došlo iznenada, telefonskim razgovorom. Nikada nisam mislio 'dirati' takve delikatne i bitne gradske relike, ali mi je naročito drago što su mi ljudi ukazali toliko povjerenja. Ovo je sad jedna nova dimenzija mog rodnog mjesta koje prihvata moju ulogu. Ponavljam, zahvalan sam Upravnom odboru Željezničara i svim ljudima koji su vjerovali u moje sposobnosti da prezerviram nešto što je himna Sarajeva na ukazanom povjerenju", zaključio je.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
