Država Benin
17

Afrički grad zovu prijestolnicom vudu religije: Od Hrama pitona do prizivanja duhova

N. O.
Foto: Pinterest/Atlas Obscura
Foto: Pinterest/Atlas Obscura
Pažnju na afričku državu Benin, kao i na njenu neobičnu kulturu nedavnom posjetom skrenuo je hrvatski pustolov Kristijan Iličić, a u jednoj od objava opisao je grad Ouidah, koji predstavlja prijestolnicu vudu religije.

Ouidah je primorski grad male afričke nacije najpoznatiji po svojoj ulozi u trgovini robovima u periodu od 17. do 19. stoljeća, ali i po vudu festivalu koji se održava svakog 10. januara.

Festival počinje od Hrama pitona (u kojem boravi više od šezdeset zmija) pa se nastavlja Rutom robova sve do obale, gdje se potom odvijaju razne svečanosti.

Hram pitona je mjesto historijske i moderne simbolike i duhovne prakse u Beninu. Zmije su važni vjerski simboli i veoma ih poštuju. Prema teologiji, zmija duge po imenu Dan je važno božanstvo koje služi kao posrednik između živih i duhova.

Zmije ne hrane, ali ih puštaju otprilike jednom sedmično da jedu kokoške i miševe. Povremeno se probijaju u lokalne domove, gdje ih tretiraju kao obične goste prije nego što ih vrate u hram.

Još jedna stvar koja se veže za ovu religiju jeste vjerovanje u vrhovna bića koja se dijele u tri kategorije, a jednu čine duhovi umrlih članova porodice.

Iličić je na svom profilu prikazao ritual prizivanja duha koji će pomoći pri izlječenju djece koju je zaposjeo zao duh Abikus.

"Ovaj duh najčešće napada pripadnike naroda Joruba. Sama riječ 'abiku' znači 'onaj koga je zaposjela smrt'. Radi se zapravo o djeci koja bi umrla zbog neke nasljedne bolesti - često bi Abikus 'zaposjedao' djecu iste majke, a ovaj narod je to pripisao zlim silama", pojasnio je Iličić u svojoj objavi.

U Ouidahu je smješten i muzej posvećen robovima koji su iz ovog grada odvoženi u Ameriku. Muzej je smješten u bivšoj tvrđavi koju su Portugalci izgradili 1721. godine za zatvaranje zarobljenika koji su predodređeni da budu robovi na plantažama u Brazilu.

Zarobljenici su u lancima marširali od gradske pijace robova do obližnje luke, gdje su se ukrcavali na brodove do nepoznatih odredišta, od kojih se većina nikada nije vratila.

Često su im povezivali oči, marširali su u krug oko nekoliko stabala ili nekoliko prepreka na putu, kako bi zaboravili odakle su došli. Danas se na plaži nalazi spomen-kapija, poznata kao "La Porte du Non-Retour" (Vrata bez povratka), spomenik užasima ropstva.