Spomenike zaslužuju naučnici, književnici, sportisti i drugi zaslužni građani koji su proslavili neko mjesto, a ovi politički su za moj ukus uvijek bili fula, bez obzira o kome se radi. Isto mislim i o nazivima ulica, trgova, javnih objekata...
Eto Mirza Delibašić ne bi znao igrati košarku da nije bilo Tita. Branko Ćopić i Ivo Andrić ne bi znali slova napisati da nije bilo Tita. Kemal Monteno i Zaim Imamović ne bi znali pjevati da nije bilo Tita. Emerik Blum ne bi bio tako pametan da nije bilo Tita. Safet Sušić ne bi bio vrhunski fudbaler da nije bilo Tita. Ti sad ne bi bio to što jesi da nije bilo Tita.
Bježi ba, ne mogu ja mitova i idolopoklonstva...
Ljudi se rađaju sa vrijednostima i pokažu ih svijetu na ovaj ili onaj način, prije ili poslije, u ovoj ili onoj zemlji. Nema to veze sa političarima, iako bi oni željeli da ima.
Sloboda i uvjeti u kojima ljudi žive daju im mogućnost da uspiju, tek tada individualne sposobnosti dolaze do izražaja. Samo glup čovjek to ne razumije.