“Zapovjednik logora navodno je bio pukovnik Slobodan Kuruzović, koji je prije bio profesor. On osobno nikad nije zlostavljao ili tukao logoraše, no njegovi stražari jesu. Teror je započinjao uglavnom po noći, nakon što bi Kuruzović napustio lokaciju. U ljeto 1992., logor je patroliralo 100-injak četnika koji su bili u skupinama od dvije do tri osobe, udaljene 25-30 metara jedna od druge. Stražari bi se mijenjali s vremenom, izuzev onih koji su bili znani po okrutnosti. Navodno su se mjesni Srbi bojali četnika zbog njihove brutalnosti. Logoraši su pri dolasku u Trnopolje morali predati sve svoje vrijedne stvari i novac. Nekima su oduzeti i dokumenti. Neki koji su prebačeni iz Keraterma u Trnopolje nisu dobili hrane četiri dana pa su kuhali travu radi čaja i pravili kruh od brašna koje im je dao stanovnik Kozarca. Jednom kada je logor bio prenapučen, novi zarobljenici koji su stigli su upucani na licu mjestu a Bošnjaci iz Trnopolja su morali pokopati njihove leševe te im je naređeno da o tome ništa ne govore ili će i njih upucati..”, da se ne zaboravi i da se ne ponovi..