@Turčin Opet ti manipulišeš emocijama, mrtvima i bošnjaštvom. Hoš ba doktorat na tome odradit? Srce ti puca za jednim čovjekom od ova 124 radi toga što je njegovu priču neko ispričao, a njihove niko nije? Bolje da su mu djeca živa, kao što jesu, kao što bi i on sigurno htio, pa makar bili ne znam ti koje vjere. Da mu je to bilo bitno, sigurno ne bi oženio Srpkinju. Ali eto nek si ti čovjeka mrtvog iskoristio da širiš mržnju u više pravaca i da pozivaš na podjele i na neoprost. Jako onako islamski, prije svega SDAovski. A ko biva bi jedinstvenu BiH, ma ne, ti bi RBiH. Licemjeru.

@Ideologija Tebi, jedino što mogu reći, jeste da svaka žrtva ima svoju težinu, to je nesporno. Da bismo čuli o ostalim žrtvama, o istim je potrebno pričati. Upravo pričom se vrši očuvanje uspomene na stradanja Bošnjaka. Svaka daljnja korespodencija s tobom je ispod moje časti. Malo minorno nebitno biće, koje je sklono psovanju majke i slično, ne zaslužuje bilo kakvu pažnju! Tvoje izlaganje inače spada u domen nepotpunih i nejasnih floskula, gramatika i pravopis nisu ti ni jača, niti slabija strana, odnosno za tebe su nepoznanica, a dedukcija, to je za tebe nešto apstraktno. Kako bi kolege komentatori shvatili, ko je taj, što sebi daje za pravo da nas prosvjetljuje, ovom prilikom naglašavam, da je riječ o osobi (sramota me nazvati te čovjekom, jer to zasigurno nisi), koja je u deficitu argumenata lično meni psovala majku i ostale bljuvotine (na tvom profilu lahko je potvrditi moje navode), pa s toga u izlaganju prilažem tvoj "psihološki profil", koji sam izradio samo za tebe: Očit je deficit pažnje, kao i simptomi "kompleksa niže vrijednosti", jer repliku doživljavaš kao egzistencijalnu prijetnju, a ne kao različitost u mišljenju. Ti si minorno napaćeno biće, željno dokazivanja na ime svojih komentatorskih sposobnosti, čija se težnja gubi u nedorečenosti i nekoherentnosti iznesenih komentara, koja se ogleda u velikom deficitu pravopisnih i gramatičkih sposobnosti, što za rezultat ima blijedu sliku pokušaja da postaneš “uvaženi komentatori” i sve rezultira fijaskom, koji se opet na kraju argumentacije pretoči u verbalno vrijeđanje kolege komentatora. Tvoje prirodno okruženje predstavlja jednoumlje i kompleks kolektivne svijesti, koji ne dopušta bilo kakve varijacije istih. Još je jedna stvar u tvojim izlaganjima simptomatična, a to je da svaki put, kada razmjenjujemo mišljenja, osjećam neku slabost, kao i nesigurnost u iznesenom stavu, a sve naprijed navedeno ima za posljedicu zauzimanje “ofanzivnog stava” kada se suočiš soprečnim mišljenjem. Kod tebe je primjetno “ego stanje”, koje odgovara računaru, pa kada se odstupi od rutine (mišljenje i stav koji ti samo prihvataš), počinješ da gubiš mogućnost racionalnog reagovanja, kao i mogućnost donošenja racionalnih odluka, a onda počinješ da vrijeđaš grubim i uvrijedljivim riječima. Pokušavaš da imputiraš naglašeni intelektualizam, racionalnost, samokontrolu i hladnoću, koje predstavljaju rezultat izolacije/samoizolacije i propalog pokušaja intelektualizacije. Naime, ako je "sve uredu", na svom mjestu, onda se ne treba bojati spontanog, a to su potisnuti, nekontrolisani impulsi. Jednostavno, bojiš se akcije i otuda razvijaš mišljenje koje odlaže akciju, sve do onog momenta, kada u deficitu argumenata počinješ vrijeđati sagovornika. Za tebe su karakteristični konflikti između dominantnosti i podložnosti, okrutnosti i nježnosti, intelekta i afekta. Osjećaj krivice je itekako prisutan u tvom izlaganju, pogotovo pri nailasku na oprečno mišljenje,