U vihoru kao vatra bojevima ljutim vodjen palio je jedan ratnik selo gde je rodjen. Sina majci iz narucja odveo je zulicar sada kune svoju sudbu sto je JANJICAR. Na ognjistu puste kuce plakala je jedna stara, iznad nje je sablju digo ratnik koji hara. NE DIZ NAME RUKU SINE AKO SVOJE JADE ZNADES MAJKA SAM TI JER PREPOZNAH IZNAD USNE MLADEZ!!!!!!!!! Sina majci iz narucja oteo je ZULICAR sada kune svoju sudbu sto je JANJICAR. Sjaha skonja mlad janjicar , baci sablju vizir spusti majka htjede nesto reci ali ne izusti.