O lijepa ženo Što u noći raspiriš mi plam,Blizu si mi, a ipak daleko Čekam tebe čeznutljiv i sam.Sanjam tebe da poljima šetaš,Da te rukom pridržavam nježno,Al’ pijetlovi kada kukuriknu San u javu pređe neizbježnoToga trena negdje bi nestala,Eh da mi je uhvatiti snoveI na javu ponijeti sve skupaVolio bi više nego zlatnim Dukatima napunjenog ćupa.Kada tebe pored mene nemaNe vrijede mi zlato ni dukatiJer bi opet samo u snovima,Pored tebe mogao šetati.