Sandro Pertini, talijanski predsjednik, stari partizan, pomilovao je devetog maja 1980. bijeli mramor iznad Titove glave. Dodir tople staracke ruke i hladnog kamena izmamio je suze bezbroj Jugoslavena. Nisu te suze bile suze za marsala, nego su bile suze za nesto neizgovorivo, ono sto osjecas ili ne osjecas, kada vidis starca, dobrog starca, u neposrednoj blizini smrti. A ona covjeku nikada nije bliza nego na sprovodima i dzenazama, u casovima kada postajemo intimni jedni s drugima jer sudjelujemo u ritualu koji nije nas, nadamo se da nikada nece biti nas, ali znamo da smo u osnovi vec mrtvi i da je samo pitanje vremena i rasporeda okolnosti hoce li nasa staracka ruka dodirnuti njegov mramor ili ce njegova ruka dodirnuti nas.