(Ne)pravovremena kritika
57

Čović je najvažniju političku pobjedu ostvario uz podršku Amerikanaca, čini se da je to zaboravio

Piše: Senja Mahinić
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Bez podrške Amerikanaca hrvatski politički faktor ne bi dobio izuzetno povoljne izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH koje je nametnuo visoki predstavnik 2. oktobra 2022. Zauzvrat su od predsjednika HDZ-a Dragana Čovića očekivali puno, a dobili ništa.

U procesu koji je doveo do odluke Schmidta Čović je lično bio pošteđen skoro svake kritike. Šef EU Delegacije Johann Sattler mu je tepao da je "šampion evropskih integracija", mada Amerikanci nisu otišli toliko daleko.

Šutnja je korespondirala s jasnim ciljem. Plan je bio osigurati poziciju hrvatskog političkog faktora kroz novu raspodjelu delegata u Dom naroda FBiH i podizanjem broja potrebnih delegata za predlaganje (pot)predsjednika FBiH.

Dalekosežne političke posljedice te odluke nemoguće je precijeniti i ona je u suštini osigurala barem 70 posto onoga što je HDZ tražio, ne na nivou principa (etničko predstavljanje), već indirektno.

Amerikanci, potpuno svjesni nove političke stvarnosti, odnosno neupitne snage HDZ-a, ubrzo nakon formiranju Vlade Federacije krenuli su sa prvim konkretnijim kritikama Čoviću, a ne samo ljudi njemu podređenih (Marinko Čavara). Već u junu 2023. godine američki ambasador Michael Murphy, manje od dva mjeseca od formiranja Vlade Federacije, uputio je prvu oštru kritiku Čoviću u kontekstu izgradnje južne plinske interkonekcije.

"HDZ sada insistira na uspostavi drugog operatera za transport gasa pod etničkom kontrolom Hrvata", kazao je Murphy, te dodao da to jača maligni utjecaj Rusije.

Nasuprot očekivanjima drugih, Čović je vodio vlastitu politiku. Već mjesecima u saradnji s Dodikom pokušava staviti pod kontrolu Ustavni sud BiH promijenom načina izbora trojice stranih sudija, što bi nesumnjivo ugrozilo njegov rad, a posljedično i državu.

Istovremeno, predsjednik HDZ-a ucjenjuje Trojku, da zarad evropskog puta, pristanu na izmjena načina izbora članova Predsjedništva na način koji ne bi značio provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Čović to ni ne krije, već tvrdi da, pošto vladajuća koalicija nema dovoljno ruku za promjenu Ustava, idu samo na izmjene Izbornog zakona.

U međuvremnu, kritici Čovića pridružio se i američki državni sekretar Antony Blinken koji je uputio pismo ministrima vanjskih poslova Hrvatske i BiH.

"Čovićevi zahtjevi za formiranjem novog operatora prijenosnog sistema u Federaciji su dupli, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt. Ovako očigledna korupcija i samodjelovanje mogli bi ugroziti put Bosne i Hercegovine u EU", piše Blinken.

Osim toga, Murphy je u dva navrata kritikovao i nedavni dogovor iz Laktaša pet stranaka koje čine vladajuću koaliciju, naročito dio koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva.

Kada blaži pristup nije urodio plodom u Sarajevo je doputovao O'Brien, koji je jasnije nego bilo koji američki ili zapadni zvaničnik posljednjih godina osudio politiku predsjednika HDZ-a.

O'Brien je ne samo kritikovao Čovića zbog pokušaja da formira novu kompaniju koja bi bila pod njegovom kontrolom, političkom i finansijskom, već indirektno za iseljavanje mladih iz Hercegovine i jačanje etničkih podjela u Mostaru.

"Kao podsjetnik na činjenicu da neke stvari jesu popravljene, ali Grad Mostar je i dalje podijeljen, zaglavljen u podijeljenoj prošlosti. Lider koji je istinski posvećen evropskoj perspektivi BiH poduzimao bi korake da zacijeli rane iz prošlosti i promoviše pomirenje. Dragan Čović se tako ne ponaša, a mladi ljudi napuštaju Hercegovinu tražeći bolje šanse drugdje", rekao je O'Brien.

Da je njegova kritika i svih drugih američkih zvaničnika u posljednjih šest mjeseci izgovorena dvije godine ranije, njena aktuelnost i istinitost ne bi bila ništa manja.

HDZ je još u julu 2022. godine u Domu naroda Parlamenta FBiH amandmanima pokušao izmjeniti suštinu Zakona o gasovodu "Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska", a koji su ranije podržali u Predstavničkom domu. Tada je kritika izostala.

Ne treba sumnjati da su javne kritike, prvo ambasadora pa onda visokih američkih zvaničnika, usljedile nakon što su iscrpljeni svi drugi mehanizmi.

Čini se da je Washington posljedično očekivao veću kooperativnost Čovića. Konkretno slabljenje dugogodišnjeg savezništva koje održava sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom, a istovremeno jačanje saradnje sa bošnjačkim i građanskim strankama, do čega, očito, nije došlo u mjeri u kojoj su to očekivali zvaničnici SAD.

Amerikanci su morali biti svjesni moći koju je HDZ dobio nakon intervencije visokog predstavnika. Paradoksalno, oni sada od njega traže da ne koristi mehanizme koje su mu dijelom omogućili. Da li su bili naivni (u što sumnjamo) ili smatrali da mogu jednostavno iskontrolisati naraslu ambiciju Čovića, ne mijenja previše, jer se BiH nalazi u jednoj od najkompleksnijih situacija od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.