Emotivni oprost od najdražih: Na groblju Bare porodica pored umrlih ostavlja knjige, fotografije i parfeme
Groblje je urađeno po projektu Smiljana Klaića, a freske u trijemu naslikao je Rizah Štetić. Centralni dio groblja čini plato sa stepeništem i trijemom koji povezuje katoličku, pravoslavnu, muslimansku, jevrejsku i ateističku kapelu.
Rukovodioc groblja Zdenka Perić za Klix.ba ističe da mrtvačnica radi 24 sata, a da su na terenu dostupne četiri ekipa sa dva radnika i dva vozača.
"Građanima smo na raspolaganju 24 sata. Našu ekipu o smrti najčešće obavijesti porodica koja svjedoči smrti, a umrle preuzimamo iz bolnice i staračkog doma. Postoje i druge kategorije, a to su takozvane nasilne smrti, saobraćajne nesreće i samoubistva. U takvim slučajevima prilikom obdukcije pomaže nam Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) i Tužilaštvo KS-a. Umrla osoba u mrtvačnici može biti onoliko koliko porodica želi, u smislu da im uvijek izađemo u susret, a to može biti i do deset dana. Radnici prvenstveno kombijem KJKP 'Pokop' odu na adresu, preuzimaju umrlu osobu, dovoze je u mrtvačnicu, a ona se nakon toga smješta u jednu od pet komora koliko ih ima na Barama", ističe Perić za naš portal.
Prije sahrane umrli se oblači u odjeću koju porodica želi, stavlja se u sanduk i izlaže u jednu od pet vjerskih kapela. U krugu preduzeća postoji prodavnica gdje porodica može kupiti sve što je umrlom potrebno za sahranu: vijence, svijeće, odjeću, pogrebnu opremu i slično.
"Postoji dnevni raspored gdje nam svakog jutra dolazi broj sanduka predviđen za sahrane, a u prosjeku je to pet. Cijena sahrane najviše zavisi od pogrebne opreme koju porodica želi kupiti za svoje najbliže, a postoje skuplji i jeftiniji sanduci. U mrtvačnici se susrećemo i s osobama koje nema ko da sahrani, a takve slučajeve preuzima Služba za socijalni rad i nadležna Općina. Ti ljudi bivaju napušteni i često umiru na sličnim mjestima. Umru onako i kako su živjeli, bez ličnih dokumenata, a onda imamo problem da ih identificiramo. Nekada prođe i nekoliko mjeseci, a da ne možemo utvrditi o kome se radi", dodaje rukovodilac Perić.
Naša sagovornica ističe da joj u poslu najteže padaju smrti i nesreće mladih ljudi, jer kako kaže, ništa nije hijerarhijski te godine nisu mjerilo smrti. Kaže da se nikada do sada nije desilo da osoba doživi kliničku smrt, jer su za takve stvari nadležni mrtvozornici u Domovima zdravlja i bolnicama.
"Poznato je koji su znaci sigurne smrti i leš mora šest sati da odleži da bi se preuzeo i dovezao u mrtvačnicu. Porodica često za vrijeme sahrane želi ostaviti dragu uspomenu pored umrle osobe, a najčešće su to knjige, fotografije, parfemi i vjerska obilježja. Nedavno je umrla mlada žena, a muž je donio i pored nje stavio svežanj pisama iz njihove mladosti. Kroz ovaj posao emocije idu u drugi plan, jer se s godinama ojača i navikne - jednostavno izgradite mehanizme kroz posao", zaključuje Zdravka Perić.
U narednom periodu KJKP 'Pokop' planira otkup novih parcela za grobna mjesta, jer je jedan od problema i nedostatak istih u glavnom bh. gradu. Ovo javno preduzeće vrši prevoz umrlih na teritoriji Bosne i Hercegovine i inostranstva. Inače, u okviru Organizacione jedinice Klinička patologija Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo također postoji mrtvačnica s prosekturom.
