commi lično bi napravio malu preinaku u tvojoj rečenici ...'kapitalizam' opstaje jer je zasnovan na pohlepi...komunizam je nemoguć jer je zasnovan na savjesti...

Pogledajte i uzivajte u muzici http://www.youtube.com/watch?v=fuxeRNtN160

bravo....ali nemoj više molim te lupeta ti ...Njemačku su sravnili sa zemljom, pa koje bila 89 god. vele-sila i srušila taj SSSR bez ispaljenig metka,

e jesi rus....vidim obožavaš taj sustav...neka i treba ...šta misliš da je svijet sav u kapitalizmu...pa to bi bilo bez veze...;)

Knez Rogan Pricaj štogod, Draško, od Mletakah! 1400 Kakav narod bješe na te strane? Vojvoda Draško Kakav narod, pitaš li, Rogane? Ka ostali - ne bjehu rogati. Knez Rogan Znamo, čoče, nijesu rogati, no bjehu li zgodni i bogati? 1405 Vojvoda Draško Bješe, brate, dosta lijepijeh, a grdnijeh deset puta više; od bruke se gledat ne mogahu. Bogatijeh bješe pogolemo; od bogatstva bjehu poludjeli, 1410 djetinjahu isto kao bebe. Svi nuglovi punani praznovah; mučahu se, da im oči prsnu, da oderu koru leba suha. Gledao sam po dva medju sobom 1415 dje uprte kakvu ženetinu tjelesine mrtve i lijene (potegla bi po stotinu okah!), pa je nose proz gradske ulice usred podne tamo i ovamo. 1420 Ne boje se česti i poštenju, tek da steku da se kami rane. Knez Janko Bjehu li im kakve kuće, Draško? Vojvoda Draško Bjehu kuće na svijet divota! Ama bješe muke i nevolje: 1425 ćeskota ih nesretnja davljaše, smrad veliki i teška zapara, te nemahu krvi u obrazu. Vuk Mićunović A kako te zbilja, dočekaše? Vojvoda Draško Ko m' u zli čas dočekivâ, Vuče? 1430 Ja nijesam ni poznâ nikoga, a kamo li da me ko dočekâ, no mi ona ružna mješavina ne davaše iz kuće izaći. Svagda graja bješe oko mene 1435 kada hoćah po gradu izaći, kao u nas bijele nedjelje kad se krenu momčad u maškare. Da jednoga ne bi prijatelja, glavom sina Zana Grbičića, 1440 svoga doma već ne ćah gledati, nego kosti tamo ostaviti. A on me je bratski dočekao, vodio me svuda po Mletkama. Vuk Mandušić A bjehu li junaci, vojvoda? Vojvoda Draško Ne, božja ti vjera, Mandušiću! O junaštvu tu ne bješe zbora. Nego bjehu k sebi domamili, domamili pa ih pohvatali, jadnu našu braću sokolove, 1450 Dalmantince i hrabre Hrvate; pa brodove njima napunili i tiska' ih u svijet bijeli, te dovukuj blago iz svijeta i pritiskaj zemlje i gradove. 1455

Serdar Ivan A sudovi bjehu li im pravi? Vojvoda Draško Bjehu, brate, da te Bog sačuva! Malo bolji nego u Turčina. Bješe jedna kuća prevelika u kojoj se gradjahu brodovi; 1460 tu hiljade bjehu nevoljnikah, svi u ljuta gvoždja poputani, te gradjahu principu brodove; tu od plača i ljute nevolje ne mili se uljesti čovjeku. 1465 Jedni sužnji bjehu prikovani u putima na velje brodove, te vozahu po moru brodove; tu ih ljetnje gorijaše sunce i davljahu kiše i vremena, 1470 ne mogahu iz veze šenuti, no, ka pašče kad ga za tor svezeš, tu čamaju i dnevi i noći. Najgore im pak bjehu tavnice pod dvorove dje dužde stojaše; 1475 u najdublju jamu koju znadeš nije gore ko u njih stojati. Konj hoćaše u njima crknuti, čovjek pašče tu svezat ne šćaše, a kamo li čojka nesretnjega; 1480 oni ljude sve tamo vezahu i davljahu u mračnim izbama. Sav protrnem, da ih Bog ubije, kad pomislim za ono strašilo. Niko šžalit ne smije nikoga, 1485 a kamoli da mu što pomože. Kada vidjeh vitešku nevolju, zabolje me srce, progovorih: "Što, pogani, od ljudi činite? Što junački ljude ne smaknete, 1490 što im takve muke udarate?" Dok Grbičić meni poprišapta: "Nemoj takve govorit riječi, ne smije se ovde pravo zborit. Tvoja sreća - ne razumješe te". 1495 I čujte me što vam danas kažem: poznao sam na one tavnice da su božju grdno prestupili, i da će im carstvo poginuti i boljima u ruke uljesti. 1500 Vuk Mićunović Budili se ti tako proričeš, mišljahu li u svijet za koga? Vojvoda Draško Nema toga ko s' ne boji čega, da ničega ano svoga hlada. Oni straha drugoga nemahu 1505 do od žbirah i do od špijunah; od njih svako u Mletke drktaše. Kad dva zbore štogod na ulicu, treći uho obrne te sluša, pa onaj čas trči sudnicima, 1510 kaži ono što oni zborahu i popridaj štogod i pogladi. Sud onaj čas ona dva uhvati, pa na muke s njima u galiju. Od toga ti bjehu poginuli, 1515 medju sobom vjeru izgubili. Kolike su s kraja u kraj Mletke, tu ne bješe nijednoga čojka jedan drugog koji ne držaše za tajnoga žbira i špijuna. 1520 Grbičić se meni kunijaše da su jednom žbiri i špijuni oblagali jednoga principa pred senatom i svijem narodom, i da su mu glavu otkinuli 1525 baš na stube njegova palaca. Kako ih se drugi bojat neće kad mogaše oblagati dužda! Knez Janko A bješe li igre u Mletkama, kao ovo te se mi igramo? 1530 Vojvoda Draško Bješe igre, ali drugojače. U jednu se kuću sakupljahu pošto mrkni i pošto večeraj. Kuća bješe sila od svijeta, uždi u njoj hiljadu svijećah; 1535 po zidu joj svud bjehu panjege, cjele se napuni naroda, tako isto i kuća ostala; svud mogaše iz zida vidjeti dje virahu kâ miši iz gnj'jezda. 1540 Dok se jedna podiže zavjesa, treći dio od kuće otvori. Bože dragi, tu da vidiš čuda! Tu izmilje nekakvoga puka, to ni u san nikad doć ne može, 1545 svi šareni kao divlje mačke. Dok ih stade po kući krivanja, dje ko bješe zapljaska rukama; imah mrtav padnut od smijeha! Malo stade, oni otidoše, 1550 a za njima drugi izidoše. Takve bruke, takvijeh grdilah nigdje niko jošt vidio nije! Nosine im po od kvarta bjehu, istreštili oči kao tenci, 1555 a zinuli ka kurjaci gladni; a drvene noge nasadili, pa idjahu kao na ključeve; oblačili prnje i jacine,- usred podne da ga čovjek sretne, 1560 sva bi mu se kosa naježila. Dokle neko, da mu Bog pomože, iz onijeh panjegah zavika: "Bjež, narode, e izgore kuća!" Bože dragi, da tu bruku vidiš! 1565 Stade jeka, klepet i lomjava, stade piska, kape popadaše, stotina ih ispod nogah osta; sve se nabi, da krknut ne može, kao stoka kad je zvjerad gone. 1570 Te mi opet sjutradan na igru, kad u kuću nigdje niko nema, no je pusta kuća zatvorena. I jošt ću vi jednu sprdnju pričat (a znam čisto vjerovat nećete): 1575 vidio sam ljude u Mletkama dje na konop skaču i igraju.