Knez Rogan
Pricaj štogod, Draško, od Mletakah! 1400
Kakav narod bješe na te strane?
Vojvoda Draško
Kakav narod, pitaš li, Rogane?
Ka ostali - ne bjehu rogati.
Knez Rogan
Znamo, čoče, nijesu rogati,
no bjehu li zgodni i bogati? 1405
Vojvoda Draško
Bješe, brate, dosta lijepijeh,
a grdnijeh deset puta više;
od bruke se gledat ne mogahu.
Bogatijeh bješe pogolemo;
od bogatstva bjehu poludjeli, 1410
djetinjahu isto kao bebe.
Svi nuglovi punani praznovah;
mučahu se, da im oči prsnu,
da oderu koru leba suha.
Gledao sam po dva medju sobom 1415
dje uprte kakvu ženetinu
tjelesine mrtve i lijene
(potegla bi po stotinu okah!),
pa je nose proz gradske ulice
usred podne tamo i ovamo. 1420
Ne boje se česti i poštenju,
tek da steku da se kami rane.
Knez Janko
Bjehu li im kakve kuće, Draško?
Vojvoda Draško
Bjehu kuće na svijet divota!
Ama bješe muke i nevolje: 1425
ćeskota ih nesretnja davljaše,
smrad veliki i teška zapara,
te nemahu krvi u obrazu.
Vuk Mićunović
A kako te zbilja, dočekaše?
Vojvoda Draško
Ko m' u zli čas dočekivâ, Vuče? 1430
Ja nijesam ni poznâ nikoga,
a kamo li da me ko dočekâ,
no mi ona ružna mješavina
ne davaše iz kuće izaći.
Svagda graja bješe oko mene 1435
kada hoćah po gradu izaći,
kao u nas bijele nedjelje
kad se krenu momčad u maškare.
Da jednoga ne bi prijatelja,
glavom sina Zana Grbičića, 1440
svoga doma već ne ćah gledati,
nego kosti tamo ostaviti.
A on me je bratski dočekao,
vodio me svuda po Mletkama.
Vuk Mandušić
A bjehu li junaci, vojvoda?
Vojvoda Draško
Ne, božja ti vjera, Mandušiću!
O junaštvu tu ne bješe zbora.
Nego bjehu k sebi domamili,
domamili pa ih pohvatali,
jadnu našu braću sokolove, 1450
Dalmantince i hrabre Hrvate;
pa brodove njima napunili
i tiska' ih u svijet bijeli,
te dovukuj blago iz svijeta
i pritiskaj zemlje i gradove. 1455
Serdar Ivan
A sudovi bjehu li im pravi?
Vojvoda Draško
Bjehu, brate, da te Bog sačuva!
Malo bolji nego u Turčina.
Bješe jedna kuća prevelika
u kojoj se gradjahu brodovi; 1460
tu hiljade bjehu nevoljnikah,
svi u ljuta gvoždja poputani,
te gradjahu principu brodove;
tu od plača i ljute nevolje
ne mili se uljesti čovjeku. 1465
Jedni sužnji bjehu prikovani
u putima na velje brodove,
te vozahu po moru brodove;
tu ih ljetnje gorijaše sunce
i davljahu kiše i vremena, 1470
ne mogahu iz veze šenuti,
no, ka pašče kad ga za tor svezeš,
tu čamaju i dnevi i noći.
Najgore im pak bjehu tavnice
pod dvorove dje dužde stojaše; 1475
u najdublju jamu koju znadeš
nije gore ko u njih stojati.
Konj hoćaše u njima crknuti,
čovjek pašče tu svezat ne šćaše,
a kamo li čojka nesretnjega; 1480
oni ljude sve tamo vezahu
i davljahu u mračnim izbama.
Sav protrnem, da ih Bog ubije,
kad pomislim za ono strašilo.
Niko šžalit ne smije nikoga, 1485
a kamoli da mu što pomože.
Kada vidjeh vitešku nevolju,
zabolje me srce, progovorih:
"Što, pogani, od ljudi činite?
Što junački ljude ne smaknete, 1490
što im takve muke udarate?"
Dok Grbičić meni poprišapta:
"Nemoj takve govorit riječi,
ne smije se ovde pravo zborit.
Tvoja sreća - ne razumješe te". 1495
I čujte me što vam danas kažem:
poznao sam na one tavnice
da su božju grdno prestupili,
i da će im carstvo poginuti
i boljima u ruke uljesti. 1500
Vuk Mićunović
Budili se ti tako proričeš,
mišljahu li u svijet za koga?
Vojvoda Draško
Nema toga ko s' ne boji čega,
da ničega ano svoga hlada.
Oni straha drugoga nemahu 1505
do od žbirah i do od špijunah;
od njih svako u Mletke drktaše.
Kad dva zbore štogod na ulicu,
treći uho obrne te sluša,
pa onaj čas trči sudnicima, 1510
kaži ono što oni zborahu
i popridaj štogod i pogladi.
Sud onaj čas ona dva uhvati,
pa na muke s njima u galiju.
Od toga ti bjehu poginuli, 1515
medju sobom vjeru izgubili.
Kolike su s kraja u kraj Mletke,
tu ne bješe nijednoga čojka
jedan drugog koji ne držaše
za tajnoga žbira i špijuna. 1520
Grbičić se meni kunijaše
da su jednom žbiri i špijuni
oblagali jednoga principa
pred senatom i svijem narodom,
i da su mu glavu otkinuli 1525
baš na stube njegova palaca.
Kako ih se drugi bojat neće
kad mogaše oblagati dužda!
Knez Janko
A bješe li igre u Mletkama,
kao ovo te se mi igramo? 1530
Vojvoda Draško
Bješe igre, ali drugojače.
U jednu se kuću sakupljahu
pošto mrkni i pošto večeraj.
Kuća bješe sila od svijeta,
uždi u njoj hiljadu svijećah; 1535
po zidu joj svud bjehu panjege,
cjele se napuni naroda,
tako isto i kuća ostala;
svud mogaše iz zida vidjeti
dje virahu kâ miši iz gnj'jezda. 1540
Dok se jedna podiže zavjesa,
treći dio od kuće otvori.
Bože dragi, tu da vidiš čuda!
Tu izmilje nekakvoga puka,
to ni u san nikad doć ne može, 1545
svi šareni kao divlje mačke.
Dok ih stade po kući krivanja,
dje ko bješe zapljaska rukama;
imah mrtav padnut od smijeha!
Malo stade, oni otidoše, 1550
a za njima drugi izidoše.
Takve bruke, takvijeh grdilah
nigdje niko jošt vidio nije!
Nosine im po od kvarta bjehu,
istreštili oči kao tenci, 1555
a zinuli ka kurjaci gladni;
a drvene noge nasadili,
pa idjahu kao na ključeve;
oblačili prnje i jacine,-
usred podne da ga čovjek sretne, 1560
sva bi mu se kosa naježila.
Dokle neko, da mu Bog pomože,
iz onijeh panjegah zavika:
"Bjež, narode, e izgore kuća!"
Bože dragi, da tu bruku vidiš! 1565
Stade jeka, klepet i lomjava,
stade piska, kape popadaše,
stotina ih ispod nogah osta;
sve se nabi, da krknut ne može,
kao stoka kad je zvjerad gone. 1570
Te mi opet sjutradan na igru,
kad u kuću nigdje niko nema,
no je pusta kuća zatvorena.
I jošt ću vi jednu sprdnju pričat
(a znam čisto vjerovat nećete): 1575
vidio sam ljude u Mletkama
dje na konop skaču i igraju.
Knez Rogan
To ne može bit istina, Draško,
nego su ti oči zamastali.
Vojvoda Draško
Ne znam ništa, no sam ih gledao; 1580
i sam mislim da je maštanije.
Obrad
Ada što je nego maštanije!
Ja sam čuo od jednoga djeda,
u Boku su jedni dohodili
iz Talije, ili otkud drugo, 1585
na naš pazar isti izlazili,
pa viknuli cjelu narodu:
"Pogledajte onoga kokota!"
Kad pogledaj onoga kokota,
ali šljeme za nogu poteže. 1590
Kad onaj čas, nije nego slamka!
Drugom vikni: "Poslušaj narode,
svak će sada grozd u ruku imat,
grozdu ćete britve prinijeti,
al' čuvajte, da vas jad ne nadje, 1595
nemoj koji grozda okinuti!"
Dokle svako za po grozd uhvati,
priniješe britve grozdovima;
kad vidješe čudo nevidjeno:
svaki sebe za nos dohvatio, 1600
dognâ britvu do svojega nosa!
Dokle treći savrh zida vikni:
"Čuj, narode, ne potopite se!"
U to rikni niz pazar rijeka;
ili bilo muško ili žensko, 1605
svak, da gazi, uzdigni haljine.
Kad ni vode ni od vode traga,
no svak digâ u pazar haljine
i krenuo kâ da vodu gazi!
Kad vidjeli e ih pogrdiše, 1610
skoči narod, i bi ih pobili,
no uteci u Kotor Latini.-
To igranje isto je ovakvo
što na konop igraju, vojvoda!
Vuk Mićunović
Pojahu li uz gusle lijepo? 1615
Vojvoda Draško
Kakve gusle i kakvu nesreću?
Tu za gusle ni zbora ne bješe!
Vuk Mićunović
Ada za svu igru bez gusalah
ja ti ne bih paru tursku dao.
Dje se gusle u kuću ne čuju, 1620
tu je mrtva i kuća i ljudi.
Serdar Radonja
Za svaku te rabotu pitasmo;
a gleda li principa, vojvoda?
Vojvoda Draško
Gledah, brate, kao tebe sada.
Serdar Radonja
A bješe li kakav, amanati? 1625
Vojvoda Draško
Bješe čovjek te od srednje ruke;
da ne bješe pod onim imenom,
ne šćaše se bojati od uroka.
Serdar Radonja
Kako li se zvaše, vojevoda?
Vojvoda Draško
Valijero, i već ne znam kako. 1630
Serdar Ivan
Pita li te što za ove kraje?
Vojvoda Draško
Pita, brate, ne znam ni sam kako.
Ja izidoh pred njim s Grbičićem,
poklonih se kako mi rekoše.
Put mene se poosmjehnu princip, 1635
raspita me za naše krajeve,
i šćah reći ljubi Crnogorce,
jer spomenu sve redom bojeve
dje su naši pomogli Mletkama.
Pa poslijed poče djetinjati; 1640
zapita me za naše susjede,
za Bošnjake i za Arbanase:
"Kad uhvate - kaže- Crnogorca,
bilo živa al' mrtva u ruke,
hoće li ga izjest, što li rade?" 1645
"Dje izjesti, ako Boga znadeš,
kâ će čovjek izjesti čovjeka?"
"Ma sam čuo - opet mi govori -
jedan narod tamo zmije jede."
"Kakve zmije, čestiti principe? 1650
A gadno je na put pogledati -
sve se dlake naježe čovjeku!"
Knez Janko
Ja mnim te je dočekâ lijepo?
Vojvoda Draško
Ne lijepo, nego prelijepo!
Obeća mi i što mu ne iskah. 1655
I pomislih kad od njega podjoh:
blago meni jutros i dovijek,
evo sreće za sve Crnogorce,
dajbudi ću povest dosta praha
da s' imaju čim biti s Turcima. 1660
Kad poslijed, sve ono izlinja,
kâ da ništa ni zboreno nije.
I posad mu ne bih vjerovao
mlijeko je da reče bijelo.
Knez Rogan
A kako te ranjahu, vojvoda? 1665
Bjehu li im lijepa jestiva?
Vojvoda Draško
Tu ne bješe jela izvan leba,
no donesi nekakve preslačke,
po tri ure liži dokle ručaj.
Dva dijela tu bijaše puka 1670
jošte mladi, a obezubili,
sve ližući one poslastice.
Od želje se sad najedoh mesa.