@ Preporod, biraj sam jezik kojim želiš govoriti, tvoje pravo, ali nećeš prisvajati tuđu baštinu.
Nekoliko činjenica o ''nepostojećem'' hrvatskom jeziku:
Primož Trubar, Ta prvi dejl tiga Noviga testamenta, Tübingen, 1557.
"Hrvatski jezik se piše, kakor veste, z dvojnimi hrvatskimi črkami, a govori se ne samo po vsej Hrvatski in Dalmaciji, ampak govore ga tudi mnogi Turki. Sam sem slišal od mnogih da ga govore in pišejo v Carigradu na dvoru turškega cesarja."
Marko Antun Pigafetta, Putopis, 1585.
"U Carigradu je običaj da govore hrvatski, koji jezik poznaju gotovo svi Turci (službenici), a posebno ljudi ratnici."
Franjo Glavinić (1580-1650), fratar, rodom iz Glamoča.
Djelo: Czvit szvetih, t.j. sivot szvetih itd. prenessen i szlosen na Harvatszki jezik (Venecija, 1628.)
Pjesma: Svitlost duše verne (Venecija, 1632.)
"Za ugoditi bratji i vernim, a navlastito hervatskomu jeziku".
Svitlost duše verne (Venecija, 1632.)
"Za ugoditi bratji i vernim, a navlastito hervatskomu jeziku".
@Preporod-Bošnjaka
Istinu zboriš. Poznato je svima kako smo se mi Hrvati 93. godine sastali u podrumu hotela Esplanada u Zagrebu, gdje smo donijeli odluku da se umjesto Katolici zovemo Hrvati. Da umjesto slovensko-srpskog pričamo izmišljeni Hrvatski. Da nam je obaveza sukladno imenu i jeziku izmisliti novu povijest, i po mogućnosti krasti tuđu i prekrajati staru... Još nam fali himna, zastava i samo naša nacionalna država da bi bili ful narod i nacija, jer bez toga nismo u potpunosti narod, a ni nacija.
