Srpski, crnogorski, hrvatski i bošnjačko-bosanski jezici ne postoje. Postoji jedan jezik, kojim govore Hrvati, Dalmatinci, Šumadinci, Srbi, Bošnjaci, Bosanci, Jugosloveni, Crnogorci, Bokelji, Krajišnici, Sandžaklije, Vojvođani itd, ne zamjerite ako nisam naveo vašu regiju i selo. Taj jezik ima više dijalekata, piše se na dva pisma, i može se zvati samo jednim imenom, koje vjerovatno treba da bude ''maternji'' jer je nepraktično kombinovati nazive svih naroda, plemena, pokrajina i autonomnih pokrajina, gradova i sela na ovom prostoru. Lingvistika je dala jasan sud o ovom fenomenu, a više vjerujem nauci nego nekog zadriglom seljaku koji ili živi ili profitira na mržnji i daljem cijepanju. Srbocrnogorci, Hrvati i Bošnjaci pričaju istim jezikom. Nema potrebe podilaziti ograničenoj bagri koja u svom bezumlju ide u krajnost da će ovdje za 50 godina biti jedno 15 ''nezavisnih'' regija/država koje će da mrze jedna drugu. Ionako je većina njih makar funkcionalno nepismeno.