Obuci cigana, nahrani ga, pošalji u školu, ma ništa od svega.
Odijelo završi u kontejneru, knjige na Drveniji, a on i dalje prosi po Titovoj...
Reci ciganki da ti opere ćilim ili opere prozor, poslat će te u jednu stvar.
U Saračima kuka ciganka daj te mi da jedem, ja izvadio krasnu pletenicu, kupio je kod Sebilja, ona mi šapnu, ma nosi to, daj mi para...
Gledam onu malu cigančicu sa zekom u košarici što sjedi kod vječne vatre, čovjeku se stuži dijete, zeko, hladni beton, bose nožice..., kad vidim dođe ciganka pokupi joj pare i kaže još malo pa će biti nutele...
Onaj mali udara po sintesajzeru pet tonova, zna, neko ga podučio da je istočnjačka glazba pentatonska, ljudi ubacuju pare, pita ga neka gospođa, hajde samnom da ti dam da jedeš i da ti kupim fino odijelo, kad malac se diže i pobježe...
Niko tu djecu koja sama prosjaće ne prinuđava to je njihov stil života, tu ih je postavila njihova majka, koja prosi sto metara niže i na kraju kad se sve pare saberu, na Gorici se svake večeri okreće janje a cigani fataju cure oko logorske vatre i prave nove male zarađivače para na našem merhametluku.
Sračunajte svaki dan jedan prosjak na dobrom mjestu zaradi 30 KM...To je više nego što prosječan radnik zaradi mjesečno, strahujući za posao i ostajući prekovremeno.
Prosjačenje se u Sarajevu debelo isplati.
