{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


UNICEF: Stotine djece prosi na ulicama bh. gradova, država još nema odgovor

A
23.10.2014. u 12:52
0
13
UNICEF: Stotine djece prosi na ulicama bh. gradova, država još nema odgovor
0
UNICEF: Stotine djece prosi na ulicama bh. gradova, država još nema odgovor
Na ulicama Sarajeva prosi 638 djece u dobi između sedam i 18 godina, dok 192 prosi u Tuzli, 182 u Mostaru i 63 na ulicama Banje Luke, pokazalo je najnovije istraživanje UNICEF-a u BiH. 
Nalazi su zabrinjavajući, ocijenjeno je na današnjoj prezentaciji istraživanja UNICEF-a o dječjem prosjačenju i drugim oblicima rada na ulici u BiH, javlja Anadolu Agency (AA).

U postkonfliktnom periodu prosjačenje djece i rad na ulici postalo je sve očitije i prevladavajuće pitanje na koje zemlja još uvijek nema sveobuhvatan odgovor i sistem prevencije. UNICEF je poduzeo ovu dubinsku procjenu kako bi se saznalo više o rasprostranjenosti dječijeg prosjačenja i rada na ulici, njihovim uzrocima, kao i kapacitetu sistema da se bavi ovim problemom.

Istraživanje je obuhvatilo kvantitativne i kvalitativne metodologije što uključuje razgovore sa policijom, socijalnim radnicima, školama, osobljem, udruženjima Roma i drugima u Sarajevu i Banjoj Luci.

Razgovarano je sa 372 djece koja rade na ulici u dobi od 7-18 godina, uključujući 184 u Sarajevu, 90 u Tuzli, 70 u Mostaru i 28 u Banjoj Luci.

Došlo se do podataka da su djeca koja rade na ulici izuzetno neobrazovana u odnosu na opću populaciju u zemlji te da se postotak djece koja rade na ulici, a koja nikada nisu išla u školu se kreće između devet i 34 posto.

UNICEF-ova konsultantica Ruth Rosenberg kazala je da je istraživanje polučilo neke vrlo interesantne i zabrinjavajuće nalaze.

"Govorimo o velikom broju djece koja se bave prosjačenjem na ulici, a vjerovatno se radi i o puno većem stvarnom broju. Pozitivna strana priče je da je većina djece u istraživanju istakla da imaju pristup zdravstvenoj zaštiti. Kako je kazala, djeca u ovoj studiji nedvojbeno žive u siromaštvu", pojasnila je Rosenberg.

Čak 28 posto djece u Sarajevu ukazali je da nisu jela dovoljnu količinu hrane u danu koji je prethodio razgovoru sa njima.

Istraživanjem se došlo do podatka da jedna trećina javnosti dolazi u kontakt sa djecom koja rade na ulici svaki dan, a dodatnih 29 posto barem sedmično, što rezultira time da se dvije trećine javnosti susreću sa djecom koja rade na ulici najmanje jednom sedmično.

Utvrđeno je da su dječaci i djevojčice podjednako zastupljeni među djecom koja rade ulici i da je većina mlađa od 14 godina. Gotovo sva djeca žive sa roditeljima i drugim članovima porodica. Iako su većina ove djece Romi, rezultati pokazuju da se radi o djeci svih glavnih etničkih grupa.

Djeca uglavnom žive stalno u zajednicama u kojima rade i gdje je sa njima obavljen razgovor, samo mali dio djece iz Mostara i Tuzle migrira unutar ili izvan zemlje tokom godine.

Sa druge strane, iznos kazni za prosjačenje se razlikuje u različitim dijelovima zemlje, što znači da nema jedinstvenog iznosa kazni.

"Ono što su nam rekli svi ispitanici je da kazne nisu posebno učinkovite u rješavanju ovog problema", pojasnila je Rosenberg.

Pohađanje škole opada još i više kada se analizira trenutni nivo upisivanja u škole, a rezultat je 41 posto djece upisane u škole u Mostaru i 44 posto u Sarajevu. Ovaj nedostatak obrazovanja se oštro oslikava u stopama pismenosti.

Istraživanjem je utvrđeno da romski roditelji izražavaju jaku želju da djeca idu u školu. Oni žele da njihova djeca budu pismena i vjeruju da je škola važna za unapređenje ekonomske perspektive njihove djece.

Djeca koja rade na ulici su podložna mnogim zloupotrebama i rizicima, od prekida školovanja, izloženosti teškim vremenskim uslovima do saobraćajnih nesreća i zlostavljanja. Između 40 i 54 posto djece na svim lokacijama su u nekom periodu iskusila 24 sata bez hrane.

"Većina djece koja rade na ulici, to rade da bi izdržavali svoje porodice. Iako djeca uglavnom navode da to niko od njih ne traži, ukazuju da postoji neko ko vodi brigu o njima”, rečeno je na prezentaciji istraživanja.

Iz UNECEF-a navode da, iako se rad djece na ulicama može opisati kao trgovina ljudima, u mnogim slučajevima bi se to bolje moglo opisati kao roditeljsko zlostavljanje ili zanemarivanje. Dodaju da to ne znači da je krivično gonjenje i zatvaranje roditelja ispravno rješenje ili rješenje u najboljem interesu djetetea.

Predstavnik UNICEF-a u BiH Ayman Abulaban kazao je da se prava djece krše na različite načine.

"Djeca na različite načine bivaju uskraćena za svoja prava, pravo na obrazovanje, na zaštitu od zlostavljanja. Moramo učiniti sve što je u našoj moći da ta prava zaštitimo", poručio je Abulaban.

Pojasnio je da su djeca na ulici često gladna, žrtve iskorištavanja, fizičkog, seksualnog, ekonomskog zlostavljanja i nemaju priliku na odmor, rekreaciju, dakle, podložni su svim vrstama kršenja njihovih prava.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: