ja jednu stvar nikad necu shvatiti kod naseg naroda.Kako ali kako mozes biti zadovoljan s necim ako si izgubio.Sve je to u redu dobili smo prvu istorijsku utakmicu na SP,sve je to super,ali mi idemo kuci,mi smo izgubili od ekipe kojoj je prva pobjeda na SP poslije 16 god. bila nad nasom reprezentacijom.Niko ne kaze da oni nas nisu ucinili ponosnim,da su napravili sjajan rezultat samim plasmanom na SP,sve to stoji ali to je bilo,proslo vrijeme ako mislimo praviti respektabilnu repku moras dobijati non-stop nikaad ali nikad se ne mozes zadovoljiti porazom.Ali kod nas je to najnormalnije,izgubis-ponosan,radis nema plate,ma nema veze nek se radi,politicari pokradu Boga-oca,ma nema veze nek je ziva glava,nema posla,ma uredu je nek ne puca.Mislim ja razumijem da lijepo biti optimista,ali ovo vise nije optimizam ovo je bolest.Jer u isto vrijeme mi za sebe govorimo da smo najbolji,najpametniji,najhrabriji!?!?!?!