...šipad je sa svojih 70.000 zaposlenih bio u rangu današnjih koncerna...pod svojom kapom imao sve, od sirovine, preko istraživanja i dizajna, do proizvodnje i distributivne mreže...4 fabrike u usa, predstavništva u australiji bla bla...u drugoj polovici 80-ih, digao 19 fabrika u bosni (13+6 program), bla bla...

Postojala je i Krivaja sa skoro 30 000 zaposlenih širom svijeta. Poznajem čovjeka koji je radio u Krivaji u New Yorku. On mi priča da je Krivaja pojela samu sebe. Tj. izgubili su još prije rata korak s konkurencijom, odnos cijene i kvaliteta se poremetio, prestigli ih novi pastuhi brzi... htjeli da žive na račun stare slave. A kad je došao rat - dalje nema više šta da se priča... Bilo kako bilo - od tih firmi više nema ništa niti će kad biti. Razmišljanje o njihovom povratku je utopija jer u tim firmama su ostali samo oni koji su: ili nesposobni da nađu bolji posao ili su tu zbog krađe.... Sad je sve na ovim mladim preduzećima, da izvuku neki rast, naravno da država treba da ih podrži poreskim i administrativnim olakšicama i to je to. Objektivan problem na tržištu je taj što je kod nas privatizacija urađena PRERANO, na inzistiranje EU - da bi oni za male pare mogli pokupovati sve što ovdje vrijedi. Npr. Željezara u Zenici je data džabe Kuvajćanima, ovi je prodali za 30 mil $