ja sam ostala bez daha u nekim scenama...nisam mogla ni kokice pojesti jer sam mrzila jednostavno cijeli svijet, ne znam kako da opisem, u stomaku je bio kamen koji nije nestao nekoliko dana... brrrr kad ti je dusi hladno kad razmislis da i danas za toooliko ljudi ne postoji izlaz iz nekih situacija u koje su zatvorene dok mi "uzivamo"..

upravo na te scene sam mislila..i isto onu kad je on objesen, pa nogama po blatu..pa kad dodje ona zena da mu vode da, koji strah ima u ocima..ta scena mi se cinila kao da traje pola sata.. a zapravo duzina tih nekih scena je doprinijela tom osjecaju da nema izlaza za njih :S