...apsolutno pravo svakog rukovodioca bilo koje organizacije ili dijela organizacije je da preduzme sve potrebne aktivnosti kako bi neku organizaciju učinio perspektivnom i dugoročno samoodrživom. Prema tome bilo koji odgovoran i profesionalan rukovodioc, koji je tu da radi i unapređuje organizaciju, će uraditi ovo što radi pomenuta gospođa. Ako je jedan od problema pravilnog funkcionisanja i likvidnosti organizacije "evidentan" višak radnika, normalno je da se ide ka rješavanju tog problema uz izradu plana za zakonsko i moralno zbrinjavanje radnika koji u tom trenutku predstavljaju višak radne snage. Mislim da je to normalan korak ka stvaranju i unapređivanju poslovanja neke organizacije.
Koliko višak radne snage utiče na ekonomske, socijalne i ostale prilike unutar naše zajednice može se vidjeti u sarajevskom Grasu, a najbolji primjer za to je država BiH i svim svojim institucijama (od predsjedništva pa do Mjesnih zajednica). GRAS je kompanija velikih mogućnosti za razvoj, koju koči prvo kadrovska polika naših stranaka, drugo višak radnika (koji je produkt ovog prvog), drugo, nesposobni rukovodioci (takođe produkt ovog prvog), visoki troškovi održavanja (Uzrok zastarjeli vozni park, mislite da bi nam oni džaba poklonili one tramvaje da su oni isplativi. Pa vrijedniji su na otpadu nego na šinama), itd. Zaposleni u državnim institucijama, evidentan višak administracije, sa tom administracijom mi bi smo trebali biti prvi u svijetu po razvijenosti i bogatstvu.
Mislim da gospođa radi kako treba i da čini odličnu stvar ako je to u cilju spašavanja kompanije. Naravno, uz pretpostavku da izmiri sve obaveze prema radnicima i da im isplati otpremnine, ali takođe da im ostavi pravo ponovnog zapošljavanja ukoliko se organizacia oporavi i iskaže potreba za tim.
