ISTINA o Ivinom Radosavu! Vrlo ozbiljan, demaskirajući materijal koji raskrinkava mrzitelja Bošnjaka i islama, nobelovca-falsifikatora Ivu Andrića! NADAN FILIPOVIĆ: Smatram da nije na odmet upustit se u komparativnu analizu opisa nabijanja na kolac iz članka "Primjer francuskog divljaštva – mučenička smrt Sulejmana el-Halebije“ koji je objavljen u "Sarajevskom listu“, broj 127, godište izlaženja 38, dana 7.maja 1915. godine i Andrićevog opisa skoro iste scene u hronici-romanu "Na Drini ćuprija“. Da se ne bi kome učinilo da se ovde iznose neke podmukle neistine o pokojnom nobelovcu Andriću, jasno je treba prezentirati autentični tekst iz gore navedenog članka. "Pošto je Sulejmanova desna ruka posve izgorjela, tako da je ostala sama kost, počela se pripremati operacija za nasađivanje na kolac. Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam-osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodežom oštrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnodušno.

Njegova je desna ruka bila posve izgorena i pretvorena u ugljen. Krvnik ga povali na tle i razreže mu nožem veliku ranu na tragu. Poslije približi kolac ovoj rani i počne ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dospio u prsa, zaveže mu ruke, digne ga u zrak i kolac zabije u zemlju. Dok se ova grozna kazna vršila, bijedni mladić, osim što se nije tužio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je duša gorjela i da je osjećao najžešću bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kad je dignut u zrak, pogleda na narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-šehadet“ (svjedočanstvo da je Bog samo jedan) i zamoli da mu se donese vode. Jedan vojnik koji je čuvao stražu kod kolca htio mu je ispuniti želju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavši "Sta to činiš? Ako mu dadneš vode, odmah će krepati!“ Sulejman je na uspravljenom kocu živio četiri sata. Gdjekada je učio neke citate iz Kur’ana, a pogled je upro u nebo.

Da se iza odlaska Bartolomea Sere stražar nije smilovao i dao mu vode, možda bi još nekoliko sati živio. Sulejman je umro čim je popio vodu. Iza njegove smrti otvoreno mu je bodežom na tijelu petnaest rana. Glava mu je pala na lijevo rame i tako je na kocu ostavljen četrdeset i osam sati. Sulejmanov kostur je očistio vojnički kirurg Lerrey i onda je otpremljen u Pariz da se izloži u muzeumu.“ (Ovo je prijevod Saliha Bakamovića koji je objavljen u "Priča i stvarnost oko Ive Andrića, prvog južnoslavenskog nobelovca“, Bosanski pogledi, 1960-1967, Pretisak, London, 1984, stranica 235).

U romanu "Na Drini ćuprija" Ivo je gotovo od riječi do riječi prenio ovaj dogadjaj, s tim da je u ulozi paćenika bio Radosav i da su izvršioci bili muslimani. Srpski i hrvatski nacionalisti preokrenuli su ovakav opisani čin kažnjavanja u simbol turske i muslimanske surovosti, kao ne znajući za činjenicu da postoje na hiljade historijskih dokumenata koji svjedoče da se nabijanje živog čovjeka na kolac mnogo češće prakticiralo u kršćanskim zemljama Evrope, a posebno u Austriji i Njemačkoj. Nabijanje na kolac u Turskoj carevini bilo je zaista rijetko prakticirano i to samo u slučaju kažnjavanja najtežih ubojica i zločinaca. Najpoznatiji "nabijač na kolac“ u Srednjem vijeku bio je Princ Vlad iz Vlaške (kasnije transformiran u legendarnog Grofa Drakulu). Usput samo da napomenem da Princ Vlad nije bio musliman, već Vlah koji je sa Srbima i imao zajedničku pravoslavnu vjeru.

I dok je Ivo Andrić u okupiranom Beogradu i na ladanjima po Vrnjačkoj Banji pisao "Travničku hroniku“ i "Na Drini ćupriju“, uživajući punu zaštitu Gestapoa i kvislinške srpske policije, dotle su četnici u proljeće 1942. godine na Crnom Vrhu nedaleko Sarajeva na kolac nabili sarajevskog komunistu i ilegalca Mustafu Dovadžiju. (Rodoljub Čolaković, Zapisi iz oslobodilačkog rata, knjiga III, Sarajevo, strana 145).

Da i u jednoj rijeci tvoga teksta mogu naci bilo kakav tracak istine pa da mozemo da polemisemo o necemu -u redu...Ali ja to nisam mogao naci...Kritikovati remek djelo kakvo je na drini cuprija samo zato sto se andric poziva na surovu istinu i stvarnost koja se tada dogadjala svakom onom ko nije isamske vjere ili ko im se suprostavio je u najmanju ruku glupo!Ali to je vama bosnjacima svojstveno...Posto nemate svoju istoriju cinite sve da i tudju istoriju omalovazite i potcjenite.Spominjati rodoljuba colakovica u kontekstu ive andrica je idiotizam nevidjenih razmjera.Rodoljub colakovic je bio terorista i komunisticki zlocinac u rangu josipa broza tita.Rodoljub colakovic je ubica idiote jedan!Uzas! Mada nista ljepse nisam ni ocekivao od tzv bosnjaka