Život na ulici
27

Kako sibirski beskućnici preživljavaju na minus 30

DP
Ilustracija: Pixabay
Ilustracija: Pixabay
Aleksei Vergunov poput mnogih beskućnika iz Sibira provodi noći pod otvorenim nebom na temperaturi od -30 stepeni Celzija. Živi kao beskućnik na ulicama Omska 11 godina, a sada ima 46. Spava pored goleme industrijske toplovodne cijevi.

Opasna ga instalacija ipak održava u životu. Ako leži previše daleko od nje, mogao bi umrijeti od hladnoće. Kada se nađe previše blizu, postoji mogućnost da dobije ozbiljne opekotine. Pijanstvo donosi loše procjene koje mogu biti fatalne za Vergunova.

"Noću spavam zatvorenih očiju, ali čujem sve", kaže Vergunov.

Nekada je želio započeti novi život. Prije dvije godine Alekseijeva je prijateljica Aljonka preminula od raka jetra i njemu se srušio svijet. Živjeli su zajedno u blizini željezničke stanice.

"Živim od danas do sutra i to je to. Kada bih našao ženu poput nje, možda bih se ponovno vratio normalnom životu. Ne mogu naći nikoga kao što je Aljonka", kaže razočarani beskućnik.

Dobar komšija

Vergunov koji sebe naziva i Ljokha Bearda jedan je od 3.500 beskućnika iz sibirskog grada Omska. Pravi broj vjerojatno je veći od službenih podataka. Jedan je od rijetkih koji ljubazno pozdravlja prolaznike i zastaje kako bi razgovarao s njima.

"Smrzavaš se u stanu ispod tri deke, a ja uživam između cijevi", šali se Vergunov sa svojim sugrađaninom.

Vergunov obožava noć. Iako je tada jako hladno, grad i lokalno odlagalište potpuno su pusti. Tamo traži staklene boce i ostale reciklažne sirovine, a potom razmijeni za nešto novca, piše Reuters.

Omsk od Moskve dijele tri vremenske zone. U gradu postoji utočište za beskućnike. Dom se nalazi na periferiji, ali Vergunov ne želi otići tamo jer mu lokalni beskućnici ne dopuštaju da pretražuje obližnje odlagalište.

Dobrotvorna organizacija Caritas donira hranu i garderobu beskućnicima Omska. Vergunov također pomaže ljudima koji dijele njegovu sudbinu. Spasio je svog prijatelja Aleksandra, kada ga je grupa tinejdžera zapalila.

Nije kasno za preokret

Bol i nesreća nekada motiviraju beskućnika da promijeni život. Ljusja Stepanova (44) želi se vratiti normalnom životu nakon 27 godina lutanja ulicama. Prošlog mjeseca primljena je u bolnicu jer je dobila ozbiljne opekline od toplovodne cijevi. Sada živi u selu Rozovka, 30 kilometara daleko od Omska.

"Želim se vratiti kući, majci. U djetinjstvu sam imala drugačije snove, ali taj je brod otišao i sada je prekasno", kaže Stepanova.