Vučićeva antibriselska politika: Ulaze li Kina i Rusija u Evropu na "mala vrata"
Bio u pitanju populizam ili ne, taj trenutak, koji je prošao poprilično nezapaženo i u sjeni same nabavke vakcina, u trenucima kada su se i mnogo moćnije države od Srbije grčevito borile da osiguraju potrebne količine, barem za prioritetne grupe stanovništva, obilježio je početak svojevrsne Vučićeve "antibriselske politike" i sve veće približavanje Beograda službenom Pekingu i, naravno, Moskvi.
Čin potčinjavanja predsjednika Srbije
Mnogi su ovaj gest nazvali činom potčinjavanja predsjednika Srbije, međutim, ono što je značajnije je obrat koji se desio na vanjskopolitičkom planu Srbije. Ova zemlja, koja je kandidat za pristup Evropskoj uniji, okreće leđa Evropi, pod krinkom da je Evropa okrenula leđa njoj u trenucima kada joj je bilo najpotrebnije. Istovremeno, pruža se ruka dobrodošlice najvećem evropskom geopolitičkom konkurentu Kini.
U mjesecima koji su potom uslijedili Vučić se, okuražen podrškom koju je dobio s istoka, ojačao na unutrašnjem planu, nastavivši tamo gdje je stao u destabilizaciji Crne Gore, odgađanjem pregovora s Kosovom, ovim potezima sve više okrećući leđa EU. Paralelno s tim, kontingenti vakcina, pretežno iz Kine i Rusije, su u ovu zemlju dolazili maltene u redovnim sedmičnim intervalima, što je Vučiću otvorilo put da se pokuša nametnuti na regionalnom nivou.
Za početak, Vučić je određene količine vakcina donirao susjednim zemljama Zapadnog Balkana, koje zbog ovih ili onih razloga te vakcine nisu uspjele nabaviti na vrijeme. U vremenu kada se ovakva vrsta pomoći ne odbija, regionalnim vlastima nije preostajalo ništa drugo nego ponuđenu "milostinju" prihvatiti, utirući tako put predsjedniku Srbije za priče o novim regionalnim ujedinjenjima. Završni čin bila je nedavna organizacija masovne vakcinacije u Beogradu za sve stanovnike regiona, čime je krug bio kompletiran.
Spasitelj stanovnika Zapadnog Balkana
Vučić je za samo nekoliko mjeseci postao "spasitelj" stanovnika Zapadnog Balkana, što mu je u velikoj mjeri omogućilo da među tim stanovništvom proširi osjećaj animoziteta prema Evropskoj uniji. S te pozicije nastavio je ispaljivati strelice prema Briselu, a među posljednjim je bila ona od prošle sedmice, gdje je Vučić komentirao rezoluciju Evropskog parlamenta o izvještajma Evropske komisije, u kojoj se navodi da Srbija nazaduje u pogledu reformi potrebnih za pristupanje Evropskoj uniji.
Zastupnike Evropskog parlamenta, koji su sačinjavali ovaj izvještaj, Vučić je pred novinarima nazvao "izgubljenim u vremenu i prostoru", a sam izvještaj "ogoljenom laži". Na pitanje da li ovo može usporiti evropski put Srbije, sarkastično je odgovorio "ne mogu da spavam od straha". Poruka je ovo, slažu se svi, koja je simbolična na više nivoa.
U najmanju ruku je čudno da zapadni svijet sve ovo gleda nijemo i ravnodušno. Da li je u pitanju prosto nemoć ili su se i oni, zbog pandemije koronavirusa, "o sebi zabavili", još uvijek niko ne može tvrditi. U međuvremenu, reputacija Pekinga veoma je porasla u Srbiji, a ekspresno se, Vučićevom "vakcina diplomatijom" širi i na ostatak Balkana. Razlozi za ovo su jednostavni i možda bi Evropska unija iz njih nešto mogla naučiti - umjesto obećanja, Peking jednostavno isporučuje vakcine. Za cijenu, kako je jednom prilikom rekao i sam Vučić, ne pitajte.
Neće trebati proći mnogo vremena da se pokaže da je bila strateška greška Zapada da se Zapadni Balkan prepusti rastućem kineskom i ruskom utjecaju. No, jedno je već sada jasno: Vučić se sve više uzda u Kinu, a sve manje u Evropu. A Vučić je predsjednik najveće zemlje na Zapadnom Balkanu.
