U pravu si. Korupcija, nepotizam, kriminal, zavist i ljubomora su bili nepoznat pojam na ovim prostorima prije dolaska Tita na vlast. Pa ti sad vidi kome je mozak ispran.

Koja država mati mila. I ne zaslužujemo bolje. Ne zna se koje ko ide u veću krajnost. Oni cirkusanti u medjugorju, ovi što od sarajeva prave kandahar ili Srbi kad dodje vrijeme slave pa ne možeš izganjat nijedan papir 2 sedmice jer ništa ne radi. Gledam ove neke ljude što poste pa dodju na poso i gledaju kako će odspavat koji sat u toku radnog vremena. Pa uzmi brate godišnji i posti kod kuće čitav mjesec. A sad slobodno navalite na dislike.

Svi cemo umrijeti, svi, kakav cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni druge, ali to ne cinimo. Terorisemo jedni druge glupostima....pobjede nas nista. Bukovski

zaista predivno i nema ljepšeg osjecaja i dozivljaja !!

42 cm Gamma Mörser

Ja živim u blizini žute tabije. Kad pukne top, odem pod tuš da se dobro isplačem.

Draga, ovaj grad što žut i sivkast tutnji Pije svakog dana krv iz moga tijela, I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji Da se bliži starost krezuba i bijela. Draga, ovdje mene često žudnja svlada Za veselim mirom livada i voda, Za šumama punim sjenaka i hlada I za tromim letom oblaka i roda. Onda tražim tvojih očiju dubljine što ko plav i zelen bezdan mirno sjaju: U njima su nebo, rijeke i nizine, Vrtovi i kuće, ko u junskom kraju. U njima je hlad i svježina vrbika; Pod granama sjenke počivaju, duge; Kroz granje se vere satir, moga lika, Malko sulud i pun zagonetne tuge. Povrh žita što se suncem zapaljena žute i crljene, lete ptice neke; Lete, ko odrazi drugog svijeta snena, Na obale neke svijetle i daleke. Draga, sve to jedna vizija mi biva, Iz očiju svet i čudan predjel sijeva. Onda tonu stvari, jedan svijet se skriva. Mirno u dnu junsko veče dogorijeva.

Kao Sarajlija moras biti ponosan na svoj prelijepi grad koji svima prkosi.

lijepo moje Sarajevo.

postaci imajte razuma za nas radnike nemojte sjedit do 3 navece i pusit šiše imamo i mi kucu :D

Sve, o čem' sam ikad pjev'o leži ponad tih obala. Pod nogama Sarajevo, vijenac bašči i mahala. Lani, danas, dogodine, praznina je ista, slutim željno srce dovodi me da posjedim, da odšutim. Kad bih spokoj da dokučim, kročim tu na vrelo volje, dignem ruke i proučim i bude mi lakše, bolje. Ovo mjesto puno pruža, a malo čeg' je tu, sem sjena, dva kamena, jedna ruža i Trebević uspomena. Kao jeka iz daleka, kao plač za moreplovcem, ta tišina blaga neka razliježe se Alifakovcem. I molim se višoj sili da su za te bedem vjere nišani nanišanili ljepotu što nema mjere. Sve što blista dole, evo, tvoj je odraz, tvoja hvala. Pod nogama ti Sarajevo, Sarajevo nije šala.

Idila

ljepota mjeseca ramazana..