BiH
61

Žene iz logora: Obrada zemlje je moja radna terapija, to mi je lijek za dušu

Piše: M. H.
Da je rad najbolja terapija za sve traume i bolesti svjedoče osobe koje su pretrpjele torturu logora, žene žrtve nasilja u proteklom ratu i druge osobe s raznim traumatičnim iskustvima koje kroz razne aktivnosti i vlastitom proizvodnjom domaćih proizvoda pronalaze smiraj i doprinose boljem kvalitetu svoga, kao i života njihovih porodica.

Povodom svog 16. rođendana članice Udruženja "Snaga žene" iz cijele BiH danas su u Tuzli izložile neke od svojih produkata, a razgovaralo se i na temu kako se danas osjećaju osobe koje su proživjele najokrutnije strahote i golgote koje sa sobom nosi rat.

Na policama su danas bili izloženi razni domaći džemovi, sokovi od malina, jabuka, kao i razne rukotvorine sačinjene rukama vrijednih Bosanki.

Najučinkovitiji model za rehabilitaciju osoba sa traumatičnim iskustvima pokazala se višestruko korisna radnookupaciona terapija, prilikom koje žene proizvode domaće prehrambene proizvode kroz interakciju s prirodom i rad na zemlji.

Prema riječima doktorice Branke Antić Štauber, direktorice Udruženja "Snaga žene", u radu se koristi prirodan ekološki višedimenzionalan model rehabilitacije koji podrazumijeva psihološku, medicinsku, pravnu, ekonomsku podršku žrtvama ratnih traumatskih događanja.

Ovakav vid podrške žrtvama preobražava kompletnu situaciju i dovodi u stanje normalnog funkcionisanja, uklapanja u sredinu radne uključenosti i kroz rad na zemlji.

"U kontaktu sa zemljom žrtve traumatičnih iskustava ozdravljaju, smanjuje se broj psihoorganskih bolesti uzrokovanih traumama, ali i broj loših socijalnih kontakata. U razgovoru sa svakom od žena dobijemo šta je njen resurs i šta ona najviše želi", tvrdi Antić Štauber.

Ocijenila je da se najproduktivnijim pokazao rad na zemlji, jer se između ostalog radi o ženama koje dolaze iz ruralnih područja ili o ženama koje su tako rano doživjele traumatsko iskustvo, a koje ih je ometalo u njihovoj daljnjoj edukaciji i napretku.

"Zemlja je resurs koji uvijek imamo oko nas i blago koje može dati snagu i ozdravljenje. Ona je to uvijek bila, ali smo se zbog civilizacijskih promjena odmakli od nje, nismo više u bliskom kontaktu s njom. Zemlja je uvijek davala puno ljudima", pojasnila je u razgovoru za Klix.ba doktorica Branka.

Ona navodi da se prema istraživanju ovog modela došlo do saznanja kako zemlja posjeduje bakteriju koja lako dolazi u kontakt sa ljudskom kožom, a kada se udahne potiče razinu serotonina (hormona sreće) u krvi.

Habiba Karahasanović majka troje djece protjerana iz Zvornika, danas živi u Kalesiji. Bila je u logoru Liplje gdje je proživjela razna traumatična iskustva.

U izjavi za Klix.ba istakla je da je od Udruženja "Snaga žene" dobila plastenik u kojem sadi razno povrće za svoje potrebe, a uspije i prodati svoje proizvode.

Uspjela je pored osnovnog povrća uzgojiti i kivano, a uzgaja cvijeće, lavandu, aroniju i ehinaceu, što je u potpunosti ispunjava i okrepljuje.

"To je moja radna terapija, to mi je lijek za dušu. Tokom sezone svakodnevno radim. Svaka kap koja kaplje navodnjavajući biljke u meni stvara draž", kazala je Habiba.

Poljoprivrednom proizvodnjom mnoge su žene uspjele, osim materijalne koristi od svog rada, povećati i kvalitet života, osnažiti psihičko i fizičko zdravlje, a pored toga hraniti se zdravom, organskom hranom.

Udruženje "Snaga žene" još od 1999. godine kroz psihološku, socijalnu i medicinsku pomoć stoji na raspolaganju za preko 3.000 osoba koje imaju iskustva progona, iskustva logora, zatočeništva i ženama koje su imale iskustvo silovanja.