U smislu ovog zakona definisano je šta se sve smatra muzejskim materijalom na način da obuhvata: proizvode prirode, proizvode ljudskog rada i duha, predmete, dokumente i druga svjedočanstva o pojavama i procesima u društvu, historijskim zbivanjima, kulturnom, naučnom, političkom, ekonomskom i tehničkom razvoju, životu i običajima ljudskih zajednica, životu i djelu istaknutih ličnosti, kao i druge predmete koji svjedoče o razvoju prirode i društva od prahistorije do danas.
Organizacije za ovu djelatnost su muzeji i galerije, te muzejske zbirke i muzejske izložbe, a koje mogu biti: javne, privatne i od vjerskih zajednica, te samostalne ili u sastavu drugih pravnih lica.
Zakonom je određeno da muzej pribavlja muzejski materijal iskopavanjem, kupovinom, razmjenom, poklonom i zavještanjem te da se ugovor o kupovini, razmjeni i poklonu sastavlja u pisanoj formi.
Muzejskim materijalom smatra se i materijalno i nematerijalno kulturno naslijeđe.
Materijalno kulturno naslijeđe podrazumijeva ono što je stvorila priroda ili čovjek svojim radom i to su proizvodi prirode: minerali, rude, biljni i životinjski svijet te proizvodi ljudskog rada: oruđe, oružje, odjevni predmeti, ukrasni predmeti, proizvodi kućne radinosti, proizvodi zanatstva i umjetnička ostvarenja.
Određeno je da su nematerijalno kulturno naslijeđe znanja, umijeća i vještine koje se odnose na prirodu i čovjeka i koje predstavljaju osnovu za proizvodnju materijalnih kulturnih dobara, prenose se sa generacije na generaciju, i pružaju osjećaj identiteta i kontinuiteta, a s ciljem njegovog očuvanja, koje zajednice, grupe i pojedinci prepoznaju kao dio svog kulturnog naslijeđa i to: jezik i govor, usmena predanja, književnost i drugi oblici jezičkog izražavanja, izvođačke umjetnosti: muzika, pjesme, igre i drugi izvođački oblici.
Tu također spadaju znanja o pojavama i procesima u društvu koji svjedoče o razvoju prirode i društva od praistorije do danas, znanja i društvene prakse o običajima, vjerskim običajima, obredima i svečanostima i vještine stečene na osnovu toga, vještine koje se odnose na tradicionalne zanate, originalni postupci i načini izrade umjetničkog djela.
Uz precizne definicije i procedure muzeji su dužni da sprovodu preventivnu i trajnu zaštitu muzejskog materijala, muzejskih predmeta i muzejske dokumentacije.
Istraživanje i prikupljanje muzejskog materijala na području Kantona mogu vršiti muzejske ustanove čije je sjedište na području Kantona Sarajevo i to: Zemaljski muzej BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Muzej Sarajeva i Muzej ''Alija Izetbegović'', a u stavu da istraživanje i prikupljanje muzejskog materijala na području Kantona mogu vršiti i drugi samostalni muzeji i muzeji u sastavu u saradnji sa Muzejom Sarajeva.
Propisano je kada i ko može rashodovati muzejske vrijednosti, kao i obaveze revizije muzejskog materijala.
Zakona tretira detaljno sve odrednice formiranja i rada muzeja kao ustanova za obavljanje muzejske djelatnosti kao i da Muzej Sarajeva nastavlja rad kao javna ustanova koja obavlja muzejsku djelatnost u javnom interesu Kantona, da prava Kantona, kao osnivača Muzeja Sarajeva, vrši Skupština Kantona Sarajevo, saopćeno je iz Press službe KS-a.
