Reportaža / Tihi život povratničke Srebrenice: Stiješnjeni između plaćenih glasova i neplaćenih računa
Rijeka Jadar nesumnjivo krije mnoge tajne o Srebrenici, iz prethodnog rata, ali i iz dublje historije tog, u isto vrijeme tmurnog i prelijepog krajolika. Put iz Milića do Srebrenice dolinom Jadra, kroz Dojčinoviće, Vitiće, Podgaj, Žuticu, pa onda preko Sućeske pravo u Srebrenicu, odabrat će samo oni koji tim putem idu s nekom posebnom namjerom. I naravno, oni koji dobro poznaju put. Takvi će vam, obavezno, u Milićima pokazati Kompaniju Boksit i u Podgaju kamenom ogradom ograđeno imanje državnog zastupnika Sadika Ahmetovića. Eventualno i Hram Svetog oca Nikolaja.
Putokazi su rijetki. Od svih usputnih mjesta, nakon Milića tek Žutica pokazuje znakove života: užurbanu i radišnu mladost koja nema puno vremena za razgovore. Naročito ne s novinarima... Put vodi s glavne magistrale, skretanje ulijevo, preko malog betonskog mostića pa dalje makadamskom cestom uzbrdo. Pravac - Opetci, selo administrativno prepoznatljivije kao zaselak Sućeske. Općina Srebrenica.
Iako makadamski put i zaraslo šiblje ne ulijevaju nadu da se u takvim mjestima odvija život, mještani se kunu da je to nekad izgledalo puno drugačije, da je nekad bilo puno bolje. Danas Opećani uglavnom žive u Sarajevu, Tuzli, Srebreniku, Gradačcu, Vozući... "O selu se tek rijetki brinu", kaže nam stariji mještanin kojeg smo usput sreli.
Prva kuća u Opetcima: gostoljubivi domaćin nas poziva u avliju. Spustio prazne čaše na drveni stol, nudi nas sokom, da biramo između onog iz Federacije BiH i onog iz Republike Srpske. Nešto kasnije nudi i kafu, doručak... "Ima šta ima", veli, "ne može se gospoda biti na selu". Gospođa donosi domaći hljeb, debelo narezanu salamu i trapist sir. Uz to i kiselo mlijeko, za koje ukućani tvrde da ga samo domaćin može piti. Kupio ga u komšiluku.
Proces upoznavanja prošao je spontano. U opušteniju fazu ušli smo tek kad nam je pokazao dud koji je preživio genocid i Bešića Brdo s kojeg su voćku gađali. Inače se rata nerado prisjeća, a poslijeratno političko beznađe rado komentariše. Upozorava da je lako iz Sarajeva pametovat. Slažemo se. Zaključak upoznavanja: Hasan Bećirović, građevinski inžinjer, vratio se u Opetke prije nekoliko godina "da umre".
Hasan je ogorčen na politiku povratništva, ali smatra da ne treba praviti razdor među Bošnjacima. U Opetcima uglavnom starije stanovništvo. Od nekadašnjih 35 domaćinstava danas ih preostalo tek sedam. Omladina preostala u selu bavi se stočarstvom i poljoprivredom. Traže način da bježe iz države. "Tuzla i Sarajevo više nisu opcija", uvriježeno je među povratnicima u Opetke, kao i na području cijele općine Srebrenica.
"Gdje je bio koji povjerenik - tu je nešto i izgrađeno, gdje ih nije bilo - tu nema ništa. Nemam ja ništa protiv gradnje, ali treba da se napravi ljudima koji će biti tu. A kod nas sve ide po principu: daj para, daj para, daj para, a poslije zamazuj da se ne zna gdje su otišle", objašnjava Hasan bošnjačku politiku povratništva.
Hasan Bećirović ističe da su u Opetcima glasači naviknuti da im bude plaćeno to što će glasati, a ako neko od predizbornih kandidata slučajno zaluta, a da prethodno ne ponudi novac - i ne gledaju ga!
"Ovdje predizborne kandidate, čim dođu da predstave svoj program, pitaju koliko će im platiti što će glasati za njih. Tako ih navikli. Ko ne ponudi ništa, neće ni da ga gledaju. Ko glasačima više ponudi za glas, ima više izgleda da će biti izabran na funkciju za koju se kandidovao. Ali ne može kod sviju", kaže Hasan za Klix.ba.
Ima štošta da doda i za Edina Ramića, i za Ramiza Salkića, i za Ćamila Durakovića, i za Hamdiju Fejzića, i za Halida Genjca, ali nemamo puno vremena. Zahvalni porodici Bećirović, žurimo dalje makadamskim putem prema Sućeski...
Cesta malo makadamska, a onda i asfaltirana. U Sućeski su mještani (da ne kažemo povratnici) zadovoljni dijelom novog puta, zahvalni su Ćamilu Durakoviću. O radu novog načelnika Mladena Grujičića niko ništa ne želi govoriti. Kratko je na funkciji da bi se vidjeli rezultati rada, a dovoljno da sam kaže sve o sebi.
Niko od mještana Sućeske i ostalih povratničkih mjesta ne dovodi u pitanje to da je Ćamil Duraković bio bolji na funkciji načelnika, ali pojedinci i njemu nalaze mane. Kažu da ko god je iz sela htio priskrbiti nešto za sebe skakao je za Ćamilom kad bi išao u lov.
Usput nailazimo na poznato lice. Ne znamo ga lično, ali upoznat ćemo se... Fikret Hodžić s Hayata. Nije voljan da napravimo priču o njegovom poslu s malinama. Veli da je u posljednje vrijeme dovoljno bio izložen pažnji javnosti, ali je sretan što promoviramo njegov kraj. Pomaže nam s nekim kontaktima... Idemo dalje.
Put dalje prema Srebrenici je dobar. Mještani Sućeske su ljubazni. Kažu da je to zbog toga što znaju da nismo došli u sklopu predizborne kampanje da promoviramo svoje političke ideje. Rano je za takve, ima još do izbora... Na putu nam srndać prepriječi put, ali kolega nije stigao da ga uslika, pobježe nam. Dolazimo u Srebrenicu.
Grad sablasan, sve u znaku 11. jula. Mi ipak želimo da se fokusiramo na svakodnevni život mještana, na život mladih, povratnika... Na njegovanje zajedništva koje pojedinci hoće da protjeraju iz tog grada, dok većina šuti.
Stanovnik Srebrenice Edin Ikanović nam objašnjava da ljudi u Srebrenici uglavnom žive u zajedništvu bez ikakvih problema, a da se omladina nešto više i druži međusobno... Naročito u sklopu aktivnosti sportskih i kulturno-umjetničkih društava. Izražava žaljenje što nema više takvih opcija.
"Položaj mladih na području Srebrenice i Bratunca, generalno u mjestima gdje je zabilježen malo veći povratak, ne razlikuje se mnogo od položaja mladih u većem dijelu BiH. Glavni problem je nezaposlenost pa gledaju kako da napuste državu. Manji broj mladih ljudi ima zaposlenje i riješenu egzistenciju. Oni su uglavnom formirali porodice. Veći broj ih je bez ikakve perspektive za budućnost, ne razmišljaju o formiranju porodice i gledaju kako da napuste državu", kaže Edin Ikanović za Klix.
Kada je riječ o povratnicima, uglavnom i ne sanjaju da će ikada biti zaposleni u javnim institucijama. Oni koji imaju volje i mogućnosti, samoinicijativno pribjegavaju stočarstvu i poljoprivredi.
"Ja sam, kao neki vid hobija, zasadio jedan dulum malina, da vidim kako će to ići. To usklađujem sa svojim obavezama koje imam pored toga", objašnjava Edin, dodavši da povratnici i ne sanjaju da će ikada moći biti zaposleni u javnim institucijama.
Otkako je Mladen Grujičić došao na funkciju načelnika, svi novouposleni u administaciji su iz reda srpskog naroda, što je, prema riječima mještana, na neki način bilo i očekivano. Kako su nam objasnili, novozaposlenih otprilike ima desetak.
Utisci o čitavom putovanju se nisu ni slegli, a već nas čekaju druge povratničke priče. Na osnovu onog što se sleglo, može se zaključiti da se žilavost tradicije u Srebrenici ne može zanemariti.
