Da se ne zaboravi
920

Skokom bez aplauza i bacanjem cvijeća u Neretvu obilježena godišnjica rušenja Starog mosta

Piše: R. D.
(Foto: Klix.ba)
Kao i svakog 9. novembra od ratne 1993. godine, Mostar je malo poslije deset sati stao i prisjetio se najtužnijeg dana u svojoj historiji. Prema ustaljenom protokolu, uz djecu mostarskih osnovnih škola cvijećem i skokom bez aplauza obilježena je 24. godišnjica rušenja Starog mosta.

Kada je sat pokazao 10:16, prvo se začula kratka sirena za uzbunu, potom su djeca mostarskih osnovnih škola bacila zlatne ljiljane u rijeku Neretvu, da bi onda bez aplauza s obnovljenog mosta skočio skakač Semir Kazazić.

Mirsad Deda Pašić, jedna od najvećih legendi mostarskih skokova i višestruki pobjednik, kazao nam je da i danas u duši osjeća bol i prazninu, bez obzira na to što je most ponovo sa svojim Mostarcima.

"Most je dio mene i možete misliti kako je bilo rastati se nakon tolikih godina. Most je moj prijatelj, a ja sam njegov. Nikad neće prestati bol zbog njegovog rušenja, u dubini duše to je zapisano i zacrtano, mislim da do kraja svog života neću preboljeti njegovo rušenje", izuzetno emotivan bio je Mirsad Deda Pašić.

Benaid Kalajdžić, još jedan čuveni skakač sa Starog mosta, prisjetio se tog dana kad je simbol Mostara "skočio" u hladnu novembarsku Neretvu.

"Takva je sudbina bila, da pola sata prije rušenja imam intervju s pokojnim Sinišom Jokićem na samom mostu, nakon toga pošli smo prema sadašnjem Bijelom baru na Glavnu ulicu i čuli smo prvu granatu, sklonili smo se. Sjećam se da sam s gospodinom Kasumačićem, koji je kamerom snimao rušenje, gledao taj tužni čin" evocirao je svoje uspomene za 9. novembar 1993. godine Benaid Kalajdžić.

Kalajdžić je rušenje Starog mosta uporedio sa starcem kojeg su danima mučili i ranjavali sve dok nije pokleknuo. Ipak, taj starac je opet oživio.

Jedan od najpoznatijih svjetskih mostova sagrađen je između 1557. i 1566. godine po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog. Sultan je građenje mosta povjerio Mimaru Hajrudinu, učeniku čuvenog Mimara Sinana. Iako je malo službenih podataka o njegovoj gradnji, pouzdano se zna da je most bio najveća lučna konstrukcija na svijetu i jedan od najvećih graditeljskih poduhvata tog vremena.

Luk je napravljen od hercegovačkog klesanog kamena tenelije. Visina svoda je 28,7 metara, odnosno 21 metar iznad nivoa rijeke Neretve. Uz most su sagrađene i dvije kule Halebija i Tara koje su tokom turske vladavine služile kao skladište za oružje.

Stari most u Mostaru srušen je granatiranjem Hrvatskog vijeća obrane 9. novembra 1993. godine. Porušena je s njim i cijela stara jezgra grada.

Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993. Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice i Stotine granatama velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebiju koje su svojevrsni statički uteg mostu. Cijela jedna ulica s dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala. Granate su dva dana zaredom intenzivno rušile dio po dio mosta. I konačno, u 10 sati i 16 minuta, tog 9. novembra palo je u rijeku nadaleko poznato djelo Mimara Hajrudina.

Stari most je bio simbol mostarskog identiteta i najvredniji dio kulturno-historijskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Obnova Starog mosta koju su finansirale brojne zemlje svijeta i Grad Mostar počela je 2003. godine, a završena u julu 2004. Ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine.

Godine 2005. Stari most, zajedno sa starom gradskom jezgrom Mostara, uvršten je na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine. Tako je postao prvi spomenik kulturne baštine na UNESCO-ovoj listi iz BiH.

Haški tužilac Kenneth Scott prisustvovao je današnjem skoku u Mostaru.