Bajram u domu porodice Hukić iz Tuzle: Blagdan koji budi posebne emocije

Nakon smrti roditelja Bajrami za Amiru više nisu isti. Osjećanja su isprepletena, jer je ovaj dan osim srećom, ispunjen nostalgijom i bolom zbog gubitka najmilijih. Kako običaj nalaže, dan prije blagdana porodica Hukić obilazi i uređuje mezare najbližih koji više nisu s njima.

"Moji najmiliji mi izuzetno nedostaju, da odem njima kao što sam naučila, čestitam Bajram i veselimo se svi zajedno. Danas, ne mogu reći da se ne radujem Bajramu, ali početkom dana najradije bih se isplakala jer me nešto stegne u prsima. Svakog praznika suza mi oko nakvasi, jer sve osobe s kojima sam dijelila djetinjstvo, patila, radovala se i bolovala danas više nisu među nama", nastavlja Amira.

Naša sagovornica nostalgično nam priča da su se Bajrami u njenoj porodici koja je brojala veliki broj članova nekada proslavljali u porodičnoj kući u kojoj je živjela nena Derviša Ćilimković, u mahali poznata kao Fahrinica.

"Nena je bila najstarija i ona se posebno poštovala. Njoj se dolazilo na ručak i nju smo ljubili u ruku. Toga dana ona je oblačila najljepše dimije, posebno šivene za taj najradosniji dan, a na glavu bi stavila šamiju s najljepšim kerama. Djeci bi uvijek davala bajramluk", prisjeća se Amira.

Iako je Goli brijeg zadržao obrise stare bosanske mahale, način obilježavanja Bajrama se u znatnoj mjeri promijenio i u ovom naselju. Nekadašnji duh u mahali popločanoj kaldrmom je utihnuo, a porodica Hukić jedna je od rijetkih koja tradiciju pokušava otrgnuti od zaborava.

"U našoj ulici nekada ranije je bilo znatno ljepše. Ljudi su bili odmorniji, rahatniji i zdraviji, pa je život sam po sebi bio ljepši. Starije komšije su nažalost preminule, kuće su prazne, ili su ih kupili neki novi građani pa ih izdali studentima. Žao mi je što više nema nekadašnje živosti i one djece koja su dolazila i kucala na vrata, čestitala Bajram, a za uzvrat dobijala novac, bombone i slično", nastavlja sagovornica portala Klix.ba.

Amira danas pokušava radost Bajrama donijeti u svoju kuću, prenijeti sve to na svoje kćerke te stvoriti atmosferu kakva je bila u njenim djevojačkim danima.

"Naša je roditeljska odgovornost da sve islamske propise našoj djeci približimo, pa sami tim i Bajram. Želimo da uživaju u njemu kao što mi uživamo, a porodični angažman i njihovo učešće u realizaciji toga meni je jako bitno. Sve će to da formira i njihove uspomene, učvrsti porodičnu tradiciju i da nas spaja", zaključila je na kraju naša sagovornica.

Amira Hukić profesorica je bosanskog jezika i književnosti, a svoja bajramska sjećanja pretočila je u književni tekst i stihove pjesama, koji su nagrađeni književnim nagradama Musa Ćazim Ćatić.