Akcije spašavanja i potrage za nestalima: Politika u BiH usporava kada je pomoć najpotrebnija

"Policija nas pozove, praktično zamoli, jer smo mi nevladina organizacija, a potom mi izađemo direktno na teren. Iako je policija zakonski odgovorna za potragu, oni nama rado prepuste organizaciju", kaže Marić.

On dalje dodaje da najduže traju reakcije porodica nestalih osoba.

"Oni najčešće sami poduzmu neke radnje, pokušavaju naći osobu i onda se iz očaja sjete pozvati policiju. Tu se izgubi dosta vremena. Ako jedna osoba pređe kilometar za sat, za tri sata to su tri kilometra u svim pravcima, što znači da je to punih 20 kvadratnih kilometra površine koje trebamo pretražiti. Zamislite koliko je onda to nakon više sati ili dana", pojašnjava Marić.

Porodice ponekad prijave nestanak osobe direktno gorskim službama spašavanja. Spasilačke ekipe tada izlaze na teren, obavijeste policiju i, kako kaže Marić, u takvim slučajevima nestale osobe uspiju pronaći za nekoliko sati.

Predstavnici službi za pomoć građanima u hitnim slučajevima slažu se u tome da bi njihovoj uspješnijoj koordinaciji najviše doprinijelo uvođenje jedinstvenog Operativnog centra na nivou BiH. To podrazumijeva pokretanje pozivnog centra za hitne slučajeve 112, koji će zamijeniti dosadašnje brojeve policije 122, vatrogasne službe 123 ili hitne pomoći 124.

Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ) krajem 2015. godine pokrenula je aktivnosti s ciljem uvođenja Operativnog centra na nivou Federacije BiH, ali zbog manjka finansija, pozivni centar 112 još nije uveden.

"Izvršili smo istraživanje o uvođenju jedinstvenog Operativnog centra u FBiH, koje je usvojio Štab civilne zaštite FBiH. Sada trebamo uraditi projekte za svaki kanton i sagledati ima li država sredstva za realizaciju ove ideje. Prepoznali smo zakonske prepreke u smislu izmjene Zakona o komunikacijama, promjene nekih pravila koje nalaže Regulatorna agencija za komunikacije, tako da je ispred nas jedan dug period usaglašavanja svih zakonskih rješenja", rekao nam je Fahrudin Solak, direktor FUCZ-a.

Uvođenjem ovakvog sistema bi se olakšalo svima, i građanima koji su u nesreći, a i onima koji pružaju pomoć. Solak kaže da sada na terenu nemamo skoro nikakvu koordinaciju institucija.

"Ne bismo smjeli dozvoliti da nam se politika upušta u spašavanje života i pružanje pomoći građanima, a izgleda da je i tu pronašla svoj put", zaključio je Solak za Klix.ba.

Koliko politika može utjecati na akcije spašavanja najbolje ilustruje primjer potrage za dječakom Konstantinom Stijepićem iz Lopara, kada je izostala pravovremena reakcija Civilne zaštite RS-a, na što je upozorio i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

Naime, NATO je u septembru ove godine trebao održati vježbu u BiH, a između ostalih i na teritoriji RS-a, ali su iz Civilne zaštite tog entiteta poručili da ne žele učestvovati niti da žele da se vježba realizuje na terotoriji manjeg bh. entiteta.

"Zamolio sam ih i pozvao da učestvujemo zajedno u scenariju te vježbe i nekoliko tih simuliranja da održimo na prostoru RS-a. Oni su to odbili i rekli da ne žele da se održava na teritoriji RS-a. Kada je nedavno nestao dječak Konstantin Stijepić zvao me načelnik Općine iz Lopara da im pomognem", kazao je Mektić, dodajući da je pitao ima li u Loparama civilna zaštita i imaju li išta od tehnike, na šta mu je odgovoreno da "ni špage nemaju".

Po njegovim riječima, najtragičnije je to što iz Civilne zaštite RS-a nisu htjeli da pozovu Federalnu upravu civilne zaštite, iako znaju da imaju kapacitete da im pomognu.

"Nije im bila važna sudbina toga djeteta, već je važno da kažu 'mi smo svoji na svome'. Teška politička zloupotreba djeteta koje je nestalo, da bi dokazali oni svoj suverenitet na svojoj teritoriji", kazao je Mektić.