INTERVJU / Strongman Adin Arnaut: Ako želite biti šampion morate trenirati 24 sata dnevno
Dječaci u većini slučajeva maštaju da budu poznati fudbaleri, košarkaši ili bokseri. Kako je došlo do toga da se počnete baviti ovim sportom?
Od malih nogu volio sam gledati Supermana, Bananamana i He-Mana i slične likove i volio sam snagu. Onda sam se počeo baviti Power liftingom. To je disciplina snage gdje se sabiraju bendž, čučanj i odvajanje. Scor tih vježbi daju najboljeg čovjeka u Power liftingu. Ja sam pravio najveći total u BiH gdje sam imao preko 300 kg čučnja i deadlift. Sada je to mnogo više otkako se bavim Strongmanom. Čučanj sam povećao na 400, a deadlift na 340 kilograma. Krivac za to što se danas bavim Strongmanom je Jasmin Hajdarević koji me je uveo u to. On je htio organizovati Ligu šampiona najjačih ljudi svijeta ovdje u BiH i trebao mu je predstavnik iz naše zemlje koji bi to mogao. S obzirom da sam imao dobre rezultate u Power lifitngu shvatio je da bi mogao brzo preći u tu kategoriju i tada su počele pripreme. Za tri mjeseca sam napredovao mnogo u dizanju auta, vuči kamiona, dizanju betonskih kugli do 100 kg, balvana do 160 kg. Jasmin je u meni primijetio talenat a ja sam htio krenuti njegovim stopama i predstavljati BiH. Tada je došao predsjednik Lige jakih Ilka Kinnunen i dao odobrenje, te sam ušao u društvo najvećih gladijatora svijeta.
Na takmičenju u sarajevskoj Zetri koje je održano 2011. godine niste učestvovali jer ste povrijedili leđa. No, od tada ste imali mnogo poziva u zemljama širom svijeta. Bili ste i u Kini gdje ste ostvarili dobar plasman. Kako je bilo takmičiti se s najsnažnijim ljudima svijeta?
Kada su bili finali Lige šampiona povrijedio sam mišić jer sam morao trenirati vani, a bili su veliki minusi. Nisam se mogao zagrijavati već sam odmah podizao autombil težine 1.670 kg. Tako da sam povrijedio leđa i nisam mogao nastupati. No, 2013. godine dobio sam poziv od Kinnunena za Ligu šampiona u Kini. Na takmičenju su učestvovali predstavnici 32 zemlje koji su najjači u tom sportu. Takmičenje je trajalo pet dana što je bilo najveće takmičenje ikada održano u Strongmanu i to na temperaturi do 40 stepeni. Izdržao sam do četvrtog dana kada sam poderao dlanove pri nošenju kolica teških 1.360 kg na kojima su bile 23 manekenke. Morao sam ih prevesti 25 metara za što kraće vrijeme. Peti dan nisam učestvovao ali sam uspio ući u Top 15 što je bio jako veliki napredak za mene. na tom takmičenju osvojio sam prvo mjesto u disciplini vuče kamiona od 38 tona za 36 sekundi. To je bilo moje prvo takmičenje gdje sam se sudario sa najjačim ljudima tog sporta i nije bilo lako, ali trema je nestala čim sam izašao na takmičenje. Imao sam pozive za takmičenja u Maleziji, Brazilu i Portugalu ali sam morao odbiti jer nisam imao finansijskih sredstava za pripreme.
Dobili ste poziv da se pod zastavom Malezije takmičete u ovoj disciplini, no odbili ste. Zbog čega?
Dobio sam ponudu da budem njihov takmičar ali sam odbio jer želim da se takmičim pod zastavom BiH. Mnogi smatraju da sam lud zbog toga jer BiH ne ulaže sredstva u nešto ovakvo. Ovdje ljudi više mare za lokalne sportove a ne za to što BiH predstavljate u svijetu. Kinu sam finanasirao sam uz pomoć prijatelja, te mi je Liga platila određene troškove. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je sada obećao neku pomoć, no to još nije realizovano. Emir Katona pokušava sada napraviti ligu za područje zemalja bivše Jugoslavije i takmičenje bi trebalo biti održano u 2014. godini. Imamo okolo nas jakih momaka koji se spremaju i treniraju i svako će imati šansu jer će to prenositi televizije svih zemalja regije što može pomoći mladim ljudima da postanu poznati i napreduju.
Kako izgleda Vaš život s obzirom na to da pripreme oduzimaju veliki dio vremena?
Ja sam dosadan čovjek. Nisam partijaner koji ostaje do ujutro u kafićima. Zaboravio sam kako to izgleda. Ako se fokusirate na to da budete jaki i hoćete da se takmičete sa šampionima i budete šampioni onda postoje režimi. Ti režimi znače da trenirate 24 sata dnevno kada se pripremate za takmičenje. Odmor je jako bitna faza u mom programu napredovanja. Poslije jakih težina morate spavati od osam do 10 sati jer se na taj način organizam oporavi za sljedeći trening. Morate jesti šest do sedam obroka dnevno, što znači da jedete svaka dva i po do tri sata. Morate jesti velike količine kalorija, ali pri tome da pazite da to budu zdravi obroci. Ono što je najvažnije jeste psihička priprema i podrška. Treba biti sve uredu u vašoj okolini jer ako imate bilo koju sitnicu koja ne funkcioniše nema ništa od treninga. Morate imati podršku porodice, djece, žene, prijatelja. Sve to vodi ka dobrom rezultatu.
Da li Vam je izgled ikada predstavljao problem u društvu, sa ženskim spolom ili na ulici?
To su samo predrasude. Najviše je izraženo kod nas na prostoru zemalja bivše Jugoslavije. Sve ijedan svjetski strongman je kao beba. Svjesni su svoje fizičke snage, a kultura ponašanja i odgoj ne dozovljavaju neprimjerene događaje, te ispoljavanje snage prema nekom slabijem. Te predrasude poput velik, kratko ošišan i slično, kod mene nisu urodile plodom.
Šta Vam je bilo najteže tokom karijere?
Najteža je psiha. Nije problem fizičke snage jer svako može postići dobre rezultate ako ima dobar tim iza sebe. Ali najteže padne ako vi psihički niste stabilni, ako vam je nešto unijelo nemir na trenutak, to vam može pobrkati račune bez obzira na to koliko ste fizički spremni. Meni je dugo problem bio probijanje snage čučnja sa 300 kg na više. Shvatio sam da mogu dići puno više, ali imao sam psihičku blokadu i nisam mogao. To me je tištilo kao da sam umjesto 300 imao tonu na leđima. No, prevazišao sam je i brzo napredovao. Snaga dolazi iz glave. Ako si ubijeđen da tu težinu možeš podići, podići ćeš je jer će ti mozak poslati taj adrenalin koji ti je potreban.
Da li se ovim sportom mogu baviti žene?
Mnoge žene u svijetu se bave fitnesom, body buildingom, a ima ih koje se bave i strongmanom. Postoji takmičenje za njih - Championship strongwoman. One postižu dobre rezultate i ima ih koje su jače od 80 posto muškaraca koji vježbaju u teretanama. Kada se počnu baviti ovim sportom one su mnogo posvećenije od muškaraca što je veoma pohvalno.
