Analiza / Juventusov nestanak u Cardiffu odgovorio je na pitanje koliko je velik Real Madrid

Juventus je sinoć 20 minuta držao Real u šahu. Nije mu dao ni da pogleda Buffona. Ali, onda je Ronaldo iz prvog šuta postigao gol za 1:0.

To je Real Madrid, ekipa koja od dolaska Zinedinea Zidanea na kraju mora odnijeti ono po što je došla iako će vam dopustiti da mislite kako ste bili blizu, kako biste ipak vi mogli pobijediti. Ali nećete pobijediti, jer Real je bolji. Najbolji.

Ako bih morao tražiti pravu metaforu Realove igre, to bi bilo poređenje sa košarkaškim timom, jer, kad se podvuče crta, u košarci je poenta pravljenje viška, da li odličnim pick'n rollom ili igrom jedan na jedan, ali višak je ključ.

Ovaj Real Madrid je neprikosnoven u tome. Gradnja napada gdje su štoperi Ramos i Varane, veznjaci Kroos i Modrić zajedno sa Iscom koji ima slobodu kretanja, bekovi Marcelo i Carvajal koji vise na protivničkoj polovici pozicionirajući se kao krila te sa Ronaldom i Benzemom koji se po potrebi spuštaju, ali i izlaze na stranu, takva gradnja napada sa takvim igračima na navedenim pozicijama nerješiva je enigma za sve timove u Evropi. Pitajte najbolje odbrane Evrope Atletico Madrid i Juventus da li je to tako? A u svemu tome Real ima ugrađenog "osigurača" Casemira, koji će vas rijetko zadiviti nekim potezom, tu je obično da "pročisti zrak", i po potrebi postigne gol sa nekih 30 metara u finalu. Sitnica.

Na videozapisu iznad možemo vidjeti pozicioniranje igrača Reala tokom napada, kao i učestvovanje skoro svih igrača u građenju napada. Jasno se vidi spuštanje Benzeme i Ronalda u vezni red, kao i njihovo izvlačenje na stranu. Uočljiva je kretnja Isca ispred Kroosa i Modrića, visoko pozicioniranje bekova koji stalno nude širinu, a iako je akcija okončana bez prave šanse, ona jasno pokazuje filozofiju igre Galacticosa.

Posebno je interesantno što Real još od uzvratne utakmice protiv Bayerna u Madridu igra na ovaj način, ali lijek za takvu igru nisu pronašli ni Atletico ni Juventus. Individualni kvalitet Reala u ovakvoj filozofiji igre itekako dolazi do izražaja, a velike zasluge za to sigurno ima Zinedine Zidane koji je odlično rasporedio igrače na terenu i povezao konce u igri svog tima.

Stoga, nije sinoć onaj projektil Casemira uz blagoslov Khedirine pete presudio. Taj gol za 2:1 u 61. minuti, kada je stari lisac Buffon sa svojih 39 "i kusur" godina ostao kratak, nije odveo meč u drugom pravcu, jer nije došao iz "mrtvaje". Došao je iz uragana Galacticosa. Samo se čekalo ko će i kada ošamariti Staru damu.

Sinoćnje finale u kojem je Real slavio sa 4:1 nije donijelo iznenađenje kad govorimo o početnim sastavima i sistemima igre. I Real i Juventus su krenuli sa oružjem i igrom kakvu smo ranije viđali i kakvu smo očekivali.

Zinedine Zidane je na klupi ostavio Garetha Balea koji je do finala skupio tek 26 nastupa u ovoj sezoni. Od prve minute krenuo je Isco pa je Real kao u prethodne tri utakmice Lige prvaka zaigrao u formaciji 4-1-2-1-2 (Navas - Carvajal, Varane, Ramos, Marcelo - Casemiro - Modrić, Kroos - Isco - Benzema, Ronaldo).

Ako je kod Reala i postojalo pitanje vezano za početnu postavu, kod Juvenutsa nije. Iznenađenje bi bilo da Allegri nije krenuo sa ekipom koja je na papiru bila postavljena u formaciji 3-4-2-1 (Buffon - Barzagli, Bonucci, Chiellini - Alves, Pjanić, Khedira, Sandro - Dybala, Mandžukić - Higuain).

Juventus je najbolji dio svoje igre imao u prvih pola sata, a osim dalekometnog pokušaja Higuaina, pokušaja koji je stigao nakon njegovog solo prodora, Juventus je šanse stvarao nakon akcija koje bi započinjao Bonucci koji je obično slao duge lopte na lijevu stranu.

Naime, najbolju šansu, onaj šut Pjanića u sedmoj minuti, kao i gol Mandžukića u 27. minuti, Juventus je stvorio nakon dugih pasova Bonuccija na lijevu stranu gdje se tražila superiornost Mandžukića u skok igri nad Carvajalom, kao i činjenica da je Real imao problema pri zatvaranju protivničkih bekova, pa se tražio prostor za Alexa Sandra.

Defanzivno, Juventus je u prvom poluvremenu uspio smanjiti učinak Modrića, Kroosa i Isca, ali u drugom dijelu nije imao lijeka za Realov vezni red što je otvorilo prostor za Ronalda čiji je gol za 3:1 odlučio utakmicu.

Juventus je u prvom poluvremenu igrao uglavnom onako kako smo ga navikli gledati u ovoj sezoni Lige prvaka. Vidjela se fleksibilnost u igri, povremene promjene formacija, vidjela se mirnoća, Pjanić je jako dobro održavao balans u veznom redu, može se reći da je najviše izostao učinak Dybale, ali generalno Stara dama je imala pravo žaliti zašto nije na odmor otišla sa prednošću.

Drugo poluvrijeme je pokazalo da ni takva Stara dama ne može zaustaviti Real Madrid, odnosno da su Galacticosi jednostavno ekipa koja zaslužuje biti prvi tim koji je odbranio titulu Lige prvaka od preimenovanja ovog elitnog takmičenja.

Neutralci će žaliti što je Buffon treći put poražen u finalu i što mu je ovo možda bila posljednja šansa za osvajanjem titule. Navijači reprezentacije Bosne i Hercegovine koji ne navijaju za Real mogu žaliti zbog toga što titulu nije osvojio Pjanić. Ali, niko ne može poreći da je Real sinoć ličio na Anthonyja Joshuu, a Juventus sa svojom iskusnom odbranom Buffon-Barzagli-Bonucci-Chiellini koja broji 137 godina na Vladimira Klička. I da je sinoćnje drugo poluvrijeme iz Cardiffa bila preslika 11. runde bokserskog meča na Wembleyju. Nokaut.