|

Braco Dimitrijević za Klix.ba: Umjetnici oduvijek imaju ključnu ulogu u društvu

Braco Dimitrijević za Klix.ba: Umjetnici oduvijek imaju ključnu ulogu u društvu
99
Piše: Elma Ljubčić
1.3.2019. u 22:33
46
komentara
99

dijeljenja
Braco Dimitrijević za Klix.ba: Umjetnici oduvijek imaju ključnu ulogu u društvu Braco Dimitrijević (Foto: D. S./Klix.ba)
Još srednom osamdesetih godina prošlog stoljeća Slobodan Braco Dimitrijević je prozvan jednim od najutjecajnijih umjetnika savremene svjetske likovne scene. Ne postoji značajnija muzejsko-galerijska ustanova u kojoj nije izlagao, Pariz je dugi niz godina adresa njegovog stanovanja, ipak, rodno Sarajevo nikada nije zaboravio i uvijek mu se rado vraća.
Iako je ovog puta u Sarajevu boravio malo duže nego inače, intervju s Bracom Dimitrijevićem nije bilo lako dogovoriti. Razgovarali smo u jednom popularnom sarajevskom kafiću koji se nalazi u blizini njegove rodne kuće. Tema nam nije nedostajalo, vremena jeste.

"U Sarajevo se uvijek vraćam iz istih razloga - malo skijanja, rad i prijatelji. U Sarajevu uvijek ima puno toga da se uradi, mnogo prijatelja da se vidi, a osim toga mi je veliko zadovoljstvo raditi s mlađom generacijom koja ima super ideje i s kojom prilikom realizacije projekata nema puno objašnjavanja", rekao je Dimitrijević.

Buka i bijes



Uoči otvaranja festivala Sarajevska zima njegovi sugrađani imali su priliku vidjeti i biti dio performansa "Buka i bijes" u sklopu kojeg je više od 1.000 umjetnika prošetalo ulicama Branilaca grada, Štrosmajerova, Ferhadija, Titova i Kulovića. Sve do Trga Susan Sontag ispred Narodnog pozorišta Sarajevo nosili su plakate s natpisima Brace Dimitrijevića koji su nastali u proteklih 50 godina.


"Ove rečenice su zapravo aksiomatsko formulisanje nekih stavova u odnosu na ambijent, na historiju, na umjetnost. 'Nema grešaka u historiji, cijela historija je greška' jedna je od najpoznatijih, dok 'Louvre je moj atelje, ulica je moj atelje' govori o potrebi traženja inspiracije u umjetnosti prethodnih perioda. U mom slučaju je to od neolita do danas. Tu je i odnos predstavljanja umjetnosti i izlazak iz muzejskih prostora na ulicu kako bismo je ponudili svim mogućim konzumentima kulture, uključujući prolaznike", pojasnio je.

Kaže nam kako je poruka stigla do velikog broja ljudi te da su njegovi natpisi izazvali različite reakcije.

"Ljudi su već na ulici rekli da im je super ova da umjetnost nije za kukavice. Ona se odnosi na to da svaka novonapisana rečenica, komponovana muzika, slika pokazana u javnom kontekstu, zapravo na izvjestan način podrazumijeva i moguću konfrontaciju. Ako je stav dovoljno svjež i nov, on može izazvati reakciju nekoga ko je navikao na neke stavove i postulate koji su postojali stotinama godina ranije", rekao je.

Foto: D. S./Klix.ba Foto: D. S./Klix.ba


"Natpis 'Ko izlazi samo subotom, ne mora nikako' na prvu djeluje površno i svakodnevno, ali on se zapravo odnosi na susrete ljudi koji rade i misle i koji svoje ideje fermentiraju i formuliraju pri izlascima u kafanu. Velike svjetske stvari, od nauke do nekih društvenih pokreta i umjetničkih avangardnih pokreta, nastajale su u kafanama. Kafana ne podrazumjeva uvijek samo razonodu i zbog toga je ta negativna reakcija koja je uslijedila zbog tog natpisa veoma površna", pojasnio je.

Uloga umjetnika u savremenom društvu



Braco Dimitrijević rođen je 1948. godine kao Slobodan Dimitrijević, a uz sestru Tanju, kojoj je bilo teško izgovoriti njegovo ime, postao je Braco. Sin je Voje Dimitrijevića, začetnika moderne umjetnosti u Bosni i Hercegovini i jednog od najznačajnijih bh. umjetnika. Rastao je u njegovom ateljeu, a prvu izložbu imao je kao desetogodišnjak kada je prozvan čudom od djeteta. Samo pet godina kasnije napravio je prvi konceptualni rad - zvijezdu na nacionalnoj zastavi zamijenio je drugim simbolom. Slikarstvo je završio na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a potom postdiplomski studij u znamenitoj Umjetničkoj školi Saint Martins u Londonu. Pionir je konceptualne umjetnosti i jedan od najznačajnijih živućih umjetnika na svijetu čija djela krase najprestižnije galerije i muzeje širom svijeta.

"U principu je cijeli moj život određen s prvih deset godina. Zbog te izložbe gdje sam predstavljen kao čudo od djeteta i medijskog pokrića koje je uslijedilo postalo mi je neugodno da se pojavljujem u medijima. S druge strane, svjestan sam da su mediji veoma korisni, jer prenose slike i sličice drugim ljudima pa to može biti korisno u njihovom stvaralaštvu ili podstrek u njihovom radu. Mene je uvijek najviše interesovao eksperiment i u cijelom mom radu postoji jedan analitički odnos prema stvaralačkom činu. U društvima u kojima je umjetnost osuđena na dekorativno, ni društvo ni umjetnost nemaju budućnost. Kad umre to kognitivno i analitičko koje postoji kao komponenta umjetnosti, onda zamre i zdrav razum", rekao je dodajući kako umjetnik oduvijek ima ključnu ulogu u društvu.

Od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas Dimitrijević je ostvario iznimnu međunarodnu karijeru. Među institucijama u kojima je izlagao i koje su otkupile njegova djela su Galerija Tate u Londonu, MoMA i Guggenheim muzej u New Yorku, Louvre, Beaubourg, Centar Pompidou i Muzej Orsay u Parizu te Muzej Ludwig Köln i gotovo da nema značajnije muzejsko-galerijske ustanove u kojoj nije izlagao. Francuzi, Britanci i Amerikanci koriste svaku priliku da ga predstave kao svog umjetnika, što mu je, priznaje nam, veliki kompliment. Pitali smo ga kakav je odnos njegovih sugrađana prema radu Brace i Voje Dimitrijevića.



"Generalno se dešava da nove generacije donose nove vrijednosti, ali postoje ljudi koji su zagovarali opće vrijednosti. Ja bih rekao da je Vojo Dimitrijević opća vrijednost, samim tim što je započeo neke stvari koje su još uvijek aktuelne. Kada ljudi pogledaju datume tih očevih slika iz šezdesetih i sedamdesetih godina, ne vjeruju da je ta vrsta stvaralaštva bila moguća u tom momentu i da su te godine tačne. Oni misle da su nam te slike vremenom bliže nego što jesu, a one su bliske jer su bile 30 godina ispred svog vremena. Njegovo slikarstvo imalo je veliku ulogu u odnosu mlađih prema modernizmu i one žive i bituju i dan danas", rekao je.

Vojo Dimitrijević je, između ostalog, začetnik moderne umjetnosti u BiH, jedan je od osnivača avangardne grupe Collegium artisticum koja i danas čini značajnu gradsku tačku u oblasti kulture i umjetnosti u Sarajevu, jedan od osnivača ULUBIH-a i Škole likovnih umjetnosti u Sarajevu u kojoj je radio kao direktor i profesor. Između ostalog je autor stopa Gavrila Principa koje su bile utisnute u betonu kao spomenik Sarajevskom atentatu. Taj spomenik uklonjen je tokom agresije na BiH, a prije dvije godine pokrenuta je inicijativa da Braco Dimitrijević izradi identičan spomenik.

"Bakir Izetbegović je bio ljubazan da nađe vremena da se sretnemo, a pridružio nam se Danis Tanović kako bi demonstrirao stav svoje generacije - da je to veliki umjetnički rad, da je šteta što je uništen tokom rata i da je došlo vrijeme da se taj rad vrati. S jedne strane razlog je to što je to jedno veliko umjetničko djelo, a s druge strane to je rad koji govori o Sarajevu kao sredini. Sarajevo je pedesetih godina imalo najavangardniji javni spomenik koji je finansirao i postavio grad", rekao je otkrivajući nam da bi stope Gavrila Principa mogle biti vraćene na Dan grada Sarajeva, 6. aprila.

Neprocjenjiva važnost Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi



Veliki Braco Dimitrijević jedan je od osnivača kolekcije Ars Aevi koja je sastavljena od skoro 150 djela koja su donirali neki od najpoznatijih domaćih i međunarodnih umjetnika i koja se smatra jednom od najznačajnijih zbirki savremene umjetnosti u Jugoistočnoj Evropi. Ova kolekcija uskoro bi mogla dobiti svoj stalni dom.

"To je jedan fantastičan projekt. Kod nas ideje nekako idu inverznim tokom - u svijetu se prvo napravi zgrada pa se onda sakupljaju djela koja će u njoj biti izložena, a kod nas se načini kolekcija koja je pritom najbolja u ovom dijelu Evrope, a na zgradu se čeka godinama", rekao je.

"Sjećam se toga kao da je jučer bilo. Enver Hadžiomerspahić i ja smo se sreli na Bijenalu u Veneciji 1993. godine i razgovarali o tome. Enver je jedinstvena osoba za Sarajevo koja je podnijela najviše tereta i potrošila najviše energije kada je riječ o tom projektu. On je vizionar kulture koji je spreman žrtvovati svoj život da bi taj projekt išao naprijed. Bez podrške institucije je učinio da nešto bude institucija u svijetu i da se tako posmatra. Osim izložbe 1994. godine sam napravio projekt s 15 najvećih svjetskih arhitekata, među kojima mi je i Frank Gehry poklonio svoje djelo. To sam poklonio Sarajevu. Nije mi jasno zašto Ars Aevi muzej još uvijek nije izgrađen. Kultura još uvijek igra veliku ulogu i zbog toga ovi koji je guše rade jednu veliku društvenu štetu", naglasio je.

Mjesto na kojem će biti izgrađen Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi (Foto: I.Š./Klix.ba) Mjesto na kojem će biti izgrađen Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi (Foto: I.Š./Klix.ba)


Muzej Ars Aevi nalazit će se kod zgrade UN-a, iza zgrade Historijskog muzeja. Projekt je izradio glasoviti italijanski arhitekta Renzo Piano koji je također donirao sredstva za izgradnju pješačkog mosta preko Miljacke u blizini zgrade budućeg muzeja Ars Aevi.

"U Sarajevu ću ponovo održati izložbu kada muzej Ars Aevi bude izgrađen. Nije normalno da nama tako značajni ljudi poklone projekte vrijedne 30 miliona eura, a da je nama svejedeno. Renzo Piano je zaista veliki arhitekta, bezveze je što tako prelazimo preko toga, jer je za gradnju projekata koji si bili tu za širu javnost potrebna ista količina cigli, cementa i betona", rekao je.

Na kraju razgovora rekao nam je da u BiH vidi ogroman umjetnički potencijal. Tako je početkom ovog mjeseca mladoj umjetnici Lamiji Čehajić dodijelio prvu nagradu "Vojo Dimitrijević".

"Sarajevo ima disproporcionalno veliki broj talentovanih ljudi u odnosu na broj stanovnika. Prema tome, potrebno je samo malo muzejske infrastrukture i tekućih izložbi da bi sve to još više išlo naprijed", zaključio je Braco Dimitrijević.
Prijavi grešku


Komentari (46)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...