Natascha Kampusch iz rekonstruiranog podruma: Nisam sudjelovala u vlastitoj otmici
Kada je 18-godišnja Natascha Kampusch prošla kroz otvorenu kapiju dvorišta kuće u bečkom predgrađu i počela trčati u konačnu slobodu, za nju je počeo novi život, ali ne i konačan spas od zlostavljanja.
Plavokosa djevojčica, koja se jednog dana uputila ka školi a završila u podrumu poremećenog pedofila Wolfganga Prikopila, nakon 3096 dana monstruoznog zlostavljanja - zapravo je pobjegla u fokus globalnih medija i teorija zavjere.
“Natascha Kampusch: A Lifetime in Prison” uznemirujuća je trodijelna serija nastala u produkciji Viaplayja i sadrži ekskluzivne intervjue s Nataschom Kampusch, njenom majkom Brigittom Sirni, profilerom i službenim licima kojima su bili uključeni u istragu. Danski scenograf rekonstruirao je podrumsku prostoriju od svega pet kvadrata, gdje je sahranjeno Nataschino djetinjstvo. Ona ima hrabrosti otići tamo i prisjetiti se svakog trenutka i stvari koje je tada imala sa sobom. Seriju je režirala i producirala Nicole Nielsen Horanyi (“The Stranger”).
Sloboda kao oblik zatvora
Desetogodišnju Nataschu Kampusch je 1998. godine usred bijelog dana u Beču oteo Wolfgang Přiklopil, kako bi je posjedovao kao seksualnu robinju. Velik dio svog zatočeništva djevojčica je provela u tajnom podrumu, gdje je bila izgladnjivana, zlostavljana i vezana.
Otmičar je svaki njen obrok vagao i pažljivo dozirao kako bi tijelo djevojčice bilo u skladu s njegovim bolesnim fantazijama. Znalo se dogoditi da nije jela tri dana, a otmičar je žarulju donosio i odnosio, dozirajući svjetlost kojoj je Natasha bila izložena u maloj prostoriji. Znala je po nekoliko dana biti u mraku.
Nataschina majka Brigitta Sirny pred kamerama se prisjeća dana kada se njena kći nije vratila iz škole. Otežavajuća emocionalna okolnost nestanka bila je ta da su se njih dvije rastale u svađi, kada je Natascha dobila šamar zbog toga što nije htjela staviti dioptrijske naočale.
Potraga je krenula od izjave svjedoka, djevojčice koja je vidjela bijeli kombi i dva otmičara, iako Natascha cijelo vrijeme tvrdi da je postojao samo jedan monstrum - Prikopil. Posebno jeziv dojam u filmu stvara prikaz autentične haljine koju je Natascha imala na sebi na dan otmice.
U ljeto 2006. godine Kampusch je uspjela pobjeći i ispričati svoju priču svijetu – samo da bi naišla na nepovjerenje i osudu. Tada je naišla na “okrivljavanje žrtve”, teorije zavjere i nedostatak empatije. Pojavile su svakakve priče. Jedna od njih bila je da je majka ubila i zakopala Nataschu, a druga da je majka prodala dijete organiziranom lancu dječije prostitucije, koja se bavila snimanjem pornografskih filmova za pedofile.
Najveći horor ove priče jeste da postoje ljudi koji tvrde da je Natascha Kampusch bez prisile učestvovala u svemu što joj se događalo, a ta se teorija razvila na osnovu svjedočenja policajke koji je na dan bijega ispitala Nataschu. Njoj je djevojčica u tijelu prekrivenim modricama rekla da je sve radila dobrovoljno, što je moglo biti rezultat Stocholmskog sindroma, emocionalnog vezanja žrtve za svog otmičara. Zbog toga se Natascha jako teško nosi s Prikopilovim samoubistvom.
Domena s imenom Natasche Kampusch pojavila se na internetu samo 38 minuta od njenog bijega, što je označilo početak ogromne medijske pažnje i ekonomske eksploatacije cijele priče, i to u trenutku kada Prikopil još nije legao na tračnice. Postoje navodi o tome da je Prikpil ubijen (što je tvrdio policijski inspektor Franz Kroll - kasnije pronađen ubijen) te da je njegovo tijelo naknadno bačeno pod voz, uz kombinaciju brojnih analiza o Nataschinom, tobože, nelogičnom ponašanju nakon traume, koju skoro da je bilo nemoguće preživjeti.
Ludwig Adamovich, koji se nalazio na čelu specijalne komisije, koja je istraživala moguće propuste u policijskoj istrazi otmice, izjavio je da je Nataschin život prije otmice i zatočeništva bio još gori. Niko ne može objasniti kako je u trenutku njenog bijega Nataschina majka prvi poziv primila od novinara a ne od policije. S druge strane, profileri kažu da je njena želja za učenjem i čitanjem u podrumu bila presudna i da je shvatila da će preživjeti samo ako ne pokaže bilo kakav oblik slabosti pred svojim otmičarem. U podrumu je pronađena knjiga o njezi novorođenčadi, pa se pojavila teorija i o tome kako je Natascha u podrumu rodila bebu.
Najgora noćna mora svakog roditelja
Treći dio dokumentrane serije, zajedno sa svojom glavnom heroinom, obračunava se sa teorijama zavjere, pa Natascha kaže: “Očekivala sam razumijevanje, a ne mržnju i odbacivanje. Bilo je vrlo neugodno i jedva da mogu proći ulicom, a da me neko ne zaskoči. Dopušteno im je da tvrde da sam odgovorna za vlastitu otmicu, što me jako pogađa. Nadam se da mogu pomoći drugima koji su patili na sličan način da ih mediji i javnost tretiraju bolje nego mene”.
Nakon brojnih intervjua, dokumentarnih reportaža te njemačkog igranog filma “3096” (adaptacija istoimene knjige), "Natascha Kampusch: A Lifetime in Prison” donosi temeljit uvid u delikatnu temu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Tri epizode rekonstruiraju kompletnu priču, uz Natashino prisjećanje o svakom detalju. Potrebno je skloniti djecu u drugu sobu, kaže rating oznaka. Međutim, možda bi mala doza anksioznost koju osjeća svako ko gleda ovu priču bila odlična lekcija i za djecu i za roditelje o tome kako među nama hodaju najgori perverznjaci, zbog čega valja biti na stalnom oprezu.
