Jozo je imao najveće srce od svih fudbalera Želje i to svih vremena. Nije znao za tremu. Ja sam tada visio i na treninzima Želje, a ne samo na utakmicama. Što se tiče slobodnih udaraca mogu reći sljedeće: Tada je lopta bila teža i u živom zidu je vladao veliki strah kad Bukal puca. Znalo se desiti da igrač iz živog zida pogođen Bukalovom bombom padne kao pokošen. Ali, Jozo to nije zloupotrebljavao i nastojao je naći rupu u zidu. Imao je najači udarac na svijetu. A tek skok i igra glavom....
A što se tiče ponašanja i odnosa nekih ljudi prema njemu u toku i poslije rata mogu to samo pripisati takvom vaktu kad: "Pametni zašute, budale progovore, a fukara se obogati". Ovim današnjim navijačima Želje potpuno iskreno kažem da je Bukal bio legenda nad legendama, sa srcem kao Trebević. Jozo Bukal i Vahidin Musemić, dva rivalska centarfora, ali veličine ovog grada. Pokoj duši Josipu Bukalu.
